Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA
A da mi je rek’o bog da pišem knjige, k’o što duvam sad u rog, — pa da napišem čuda i pokore seoske, pa tri đakona da čitaju tri dana i tri noći, pa da im još pretekne!
— ...A našem Peri treba da kažemo da odma’ od sutra pusti još dužu kosu; kad dođe vreme, nek je gotov i za đakona i za popu! — Lako je tebi! — uzdahnu pop Ćira. — Sve, sve mu obrijaj, nek izgleda k’o ćelavi Muslija!...
Zatim dozove svog sekretara, jednog mladog i finog đakona, pa mu kaže: »’Ajte, veli mladi amice, vi ste mlađi, imate mnogo bolje oči, vidite ovo, molim vas.
— reče i uzdahnu gđa Persa. — Ah, Ćiro, Ćiro! Sa Perom je sve gotovo bilo. On je dobio za đakona u obližnjoj varoši B. Najmio je i lep udoban stan, i već poslao sav nameštaj tamo u novi stan.
Pera s Malenijom već davno nije bio u tom mestu. Otišao je za đakona u B., a u selu ostali popovi s popadijama; popovi i kojekako, a popadije nikako među sobom.
Pa i zetovi su im se izmenili. Pera je postao od učitelja đakon, a od đakona pop; a Šaca od berberina hirurg i dentist.
Crnjanski, Miloš - Seobe 2
mati, gospoža Agripina, načini, od onog šmokljana, njenog oca, pa se i ona sad uspija, i pokušava, da muža pretvori u đakona, koji će da pred njom kadi, kao da su žene sišle sa neba. Ima njen muž i drugih briga.
Teodosije - ŽITIJA
je pozvan u Hilandar tadašnji episkop jeriski Nikolaj, i služeći svetu službu sa mnogim sveštenicima posveti svetoga za đakona, a sutradan ga učini jerejem.
Matavulj, Simo - USKOK
Obrad Miletin Lješnjanin, spretan mladićak od sedamnaest godina, s pištoljem za pojasom, posluživaše vinom duhovnika i đakona; pred vojnicima bješe bardak, kod slugu, na klupi, drugi.
i parce na gomilice, pa ih ponamješta odvojeno, u trpezariju, u dvornici i mađupnici; za pisare odredi oba duhovnika, đakona i dva starija đaka. Svi ostali iz mađupnice razrediše se sami, po plemenima i brastvima. Nasta ispitivanje.
— A i onako, mio si mi! A i ja sam od dobre kuće... Janko zateče pred vladičinom ćelijom: arhimandrita Josifa, đakona, đake, vojnike i onoga visokog čovjeka kojega vidje s prozora.
i skladno naređa po stijenama svoje ćelije, a kako je o tome jednako govorio, najzad navede vladiku, duhovnike i đakona da dođu pregledati.
Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI
Kroz školu je ipak prošao priličan broj mladih đakona, pa i odraslih sveštenika, koji su naučili slovenski i nešto latinski, i koji su svojim znanjem odskočili i u crkvi i u
16. aprila 1758, u Karlovcima, bude rukopoložen za đakona. Velika i iskrena pobožnost, dugi postovi i silne molitve »maloga dijakona« razglasili su ga po celom Sremu, i
2. novembra 1760. on odbegne iz manastira. Ovo bekstvo mladog đakona iz manastira bilo je, po rečima V. Jagića, za srpsku književnost ono što je za muslimanstvo bilo bekstvo Muhameda iz
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
Vladika se pokloni i prekrsti tri puta, pa osta nekoliko trenutaka moleći se šapatom. Kad svrši molitvi, upitaće đakona: „Zar se još arhimandrit nije digao?“ „Ne znam, Gospodaru!“ „Ajde ga zovi!“ Đakon iziđe.
Ljudi, jedan za drugim, siđoše niza stepenice i uđoše u crkvu. To bjehu oni Crnogorci za koje je jutros Gospodar đakona pitao. Bilo ih je osam.
“ E, možete zamisliti bi li smijeha. Gospodar isti osmjehnu se i ljubazno pogleda svoga veseloga đakona. Vladika sad zače pitati svakoga redom za njegovo brastvo, za čeljad u kući, za djecu naosob, o potricama, o ljetini itd.
„Hoću, Gospodaru!“ odgovori mladić, prekrstivši ruke na prsima. Vladika poglednu đakona, a ovaj otrča u manastir. Riječi i držanje njegovo odavahu iskrenost. „Glava je ništa prema duši, pazi se!...
“ „Zašto ne, Gospodaru, ako baš tako biti mora!“ Vladika se diže, poveden veselošću svoga đakona, više no li njegovim razlozima. „Šta bih ja bez tebe, moj dobri Stefane!“ reče starac iskrenim naglasom. „Bog s vama!
Serdaru bi mučno da se o tome, u ovakome zboru, zapodjeva, ali što će nije moga zamučkati đakona. Ovaj je pri tome značajno poglediva Gospodara; vidjelo se e su se njih dva napose razgovarali.
Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
(pokaza rukom kako će ga istoljagati), pa nek iđe otkud je i došâ. Uto se pomoliše na vratima dva đakona i tri đačića u dalmatinskoj varoškoj nošnji.
Dva đakona svrnuše lijevo, kroz velika vrata, nad kojima bijaše ikona i kandilo. Bakonja je mislio da je iza tijeh vrata njeka sveti
Bakonja se primače vratima i vidje ona dva đakona pred nalonjom: jedan čati, drugi prati očima. Poslije njekoliko, onaj drugi poče da čati, a prvi da gleda, dok gvardijan
„Blagoslov“ (večernju), služaše fra-Vrtirep. Ostalih šest redovnika sjedijahu sa strana velikog oltara; dva đakona klečahu malo dalje; od tri đačića jedan bijaše u stiharu, a dvojica posluživahu.
sio Bakonja, kao što rekosmo, u treću klupu, iza trojice svojih drugova: Mačka, Bujasa i Lisa, koje ispitivaše jedan od đakona. Bakonja bi izvadio svoj bukvar i počeo mrmoljiti iz njega, ili bi gledao slike oko sebe.
To je trajalo samo njekoliko minuta. Ako bi Bakonja i stigao na vrijeme da sluša odgovore đakona, to njemu bijaše sasvijem kao turski, toliko je mogao razumjeti.
Živili! — Živili! — zagrajaše mlađi! — A šta je s Lovrićem? Je li mu ko kavu ponija? — zapitaće gvardijan đakona Čimavicu posred graje. Čimavica smignu ramenima pak izađe.
Tako si se brinuja za nj!... Svi navališe na đakona, ko će bolje. Fra-Srdaru ne bi ni to dosta, no ga udari dva-tri puta, a da je mogao od naloge u tijesnoj sobi, ćaše ga
— Ma, bolan, ko tebe krivi? Ko kaže da si šta kriv? — tješi ga fra-Brne. Sad svi počeše tješiti đakona. — A zašta me onda bije? — pita đakon. — Zašta, zašta? — veli gvardijan. — Jeto tako!
Sahraniše nesrećnog đakona, pak se, malo-pomalo, poče povraćati stari red u manastiru, ali se, u isto vrijeme, poče osjećati „žata“.
Nije se zađakonija još, ali oće sutra, pošto se izabere novi gvardijan. Nije sve doučija, ali je potriba manastiru đakona, pošto se Čimavica neće vraćati. Ne bi mu ni to pomoglo, ali je Mačkov ujak, duvalo, stari prijatelj provincijalov.
nenadno otvorili prozore, pa prebaci razgovor na ljetinu, pa spomenu sinovca i preporuči ga Tetki, pa je raspitivao za đakona, Bujasa i Butru, pa obeća da će im dalje predavati, samo neka dolaze k njemu.
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
368, str. 474—6, opisao Nestora Petrovića, đakona u Parabuću, rukopisnu Knjigu sovokupljenih raznih veščej itd. (koja je potom postala svojina Avrama Maksimovića, prvo
Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja
da li i u neki praznik? kako će proći izbor ili naimenovanje sveštenika ili đakona Srbina koji su u bogosloviji više ili manje dobro naučili grčki, koji imaju ili nemaju pojma o konservativnom grčkom