Matavulj, Simo - USKOK
— Radi kako znaš! Kapetanova je vazda najstarija na brodu! Haj’te djeco!... Kuvar Lazo bješe đakonu zemljak i njeki daleki rod; prozva ga „kapetanom“ zato što je Lazo bio mrnar više od dvadeset godina — bio je upravo
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
Što oko Vladike, a što u trijemu, žagora je bilo dosta, a to je taman bilo dobro došlo našem „glagolivom“ đakonu, da po volji uzmože dati maha svome kićenju. „Gle ovoga bana kako mi se u licu namrdio!
Taman kad đakon htjede da zausti nešto, Vladika se živo obrnu put gomile i reče đakonu: „Htio si da rečeš: eto ih!“ „Eto ih, Gospodaru!
Najzad Vladika reče đakonu: „Zovi ih“, a ovaj viknu: „Pristupite — grešnici!“ Ljudi se lagano primakoše. Vladika ustade, pa priđe do pod
Vladika izvadi iz džepa jedan ključ, pa ga dade đakonu, rekavši: „Uzmi iz stolića dvadeset dukata i podaj ih ovoj jadnici!... Ajde ženo!
Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
Srdarina je škrgutao zubima, tražeći koga će izbiti, te se najzad iskali riječima na novome đakonu, a šakama na Škelju. Bakonja se prvi razabra.
Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU
čudo viđe: Stajaše sedam zlatnih svećnjaka S gorućim svećama, — i usred njih Stojaše neko mlado momče visoko, Priličan đakonu kad služi leturgiju, Obučen u svilenoj, pazlatastoj odeždi, Što se zove stihar i podir se piše.
Kade durma otkud kaplje vodena kaplja, ona i tvrdi kamen probuši. Čije nije bilo, čije li neće biti... Zar od popa đakonu biti, ja li od bega subaša?