Upotreba reči đavole u književnim delima


Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

zar je tu što čudno kad je to kao jedna kuća?!... Ali ne lezi đavole!... Moj ti se Stanko nešto prikrada... nešto hvata drva na se i osvrće se da ga... — Lažeš!... Lažeš, ulizico turska!

Znali se od detinjstva, pa se i zapazili. Jovan, dakle, hteo uzeti Spaseniju, sestru Jovičinu. Ali, ne lezi đavole! Turčin ti jednom smotri devojku, pa naredi svojim pandurima te je jednoga dana dokopaju i odvuku njemu...

Matavulj, Simo - USKOK

Donesi, Vuko, dva jatagana s oružnice! — Neka te, đavole đetinji! — viknu stari Mrgud! — Zar na Božić s novijem bratom da se siječete!? Svi prsnuše u smijeh.

Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA

Žali bože za mojijem šćerima i čizmama. Grbo odgovori: — Ej, đavole, đavole! Žali bože za mojijeh trista dukata! Potom se kralj vrati kući.

Žali bože za mojijem šćerima i čizmama. Grbo odgovori: — Ej, đavole, đavole! Žali bože za mojijeh trista dukata! Potom se kralj vrati kući. Grbo i njegova braća idoše i dođoše do krštenog kralja.

Žali bože za mojijem šćerima, za mojijem čizmama i za mojijem zlatnijem konjem! Grbo mu odgovori: — Ej, đavole, ćavole! Žali bože za mojijeh trista dukata!

— Ej, đavole, đavole! Žali bože za mojijeh trista dukata! — reče Grbo. Potom Grbo ode kralju krštenom i donese mu zlatnu struku, pa

— Ej, đavole, đavole! Žali bože za mojijeh trista dukata! — reče Grbo. Potom Grbo ode kralju krštenom i donese mu zlatnu struku, pa mu

Opet poče kralj vikat: — Otvaraj, jer sam gotov umrijet! — Nećeš, đavole, ovamo više! — reče Grbo. — A da nijesi ti Grbo? — pita kralj. — Jesam, — odgovori Grbo.

— Grbo mu odgovori: — Ej, đavole, đavole! Žali bože za mojijeh trista dukata! — pa viknu na volove, a volovi pođoše. Tako je iš'o Grbo nekoliko dana i

— Grbo mu odgovori: — Ej, đavole, đavole! Žali bože za mojijeh trista dukata! — pa viknu na volove, a volovi pođoše. Tako je iš'o Grbo nekoliko dana i doš'o do

Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA

kojima se skraćuje ili podstiče naracija (to bilo, to svilo; obrni-osvrni; povuci-potegni; ne lezi vraže; ne stoj đavole, itd.

One se najčešće i pamte po tom svom najznačajnijem delu (Neka ide na slavu svete Gospođe, Okolo bogo, u kuću đavole, Prava se muka ne da sakriti itd.).

Okolo, bogo, u kuću, đavole! — Pripovijeda se da je rekla nekakva žena kad je grmljelo: ona je mislila da bog tuču opravi okolo, a na dijete koje

Tako mu je suđeno). ’ROMI DABA Po narodnom verovanju bog je dao ev. Iliji munju i grom da pobije sve đavole. Sv. Ilija je sve đavole pobio, samo mu je pobegao ’Romi Daba, koji se bio sakrio u ciganskom ćemanetu.

’ROMI DABA Po narodnom verovanju bog je dao ev. Iliji munju i grom da pobije sve đavole. Sv. Ilija je sve đavole pobio, samo mu je pobegao ’Romi Daba, koji se bio sakrio u ciganskom ćemanetu.

Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE

Šta je to sve? De, pogodi zašta sam pobigâ onoga puta i šta oću sad da s tobom govorim? — Ajd, đavole! — reče ona povlačeći očima i udarivši ga prstima po licu... — Eto male! Oćeš li da ti donesem kafu? — I izađe.

Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR

— Pa, uze li? — Uzeh, ja što ću! — A ti, đavole, ne pričaš kako je onomad s tobom ašikovao? — obrte se jedna Jelici Pleskonjićevoj.

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA

Žali bože za mojijem šćer̓ma i čizmama. Grbo odgovori: — Ej, đavole, đavole! Žali bože za mojijeh trista dukata! Potom se kralj vrati kući, a Grbo i njegova braća idoše i dođoše do

Žali bože za mojijem šćer̓ma i čizmama. Grbo odgovori: — Ej, đavole, đavole! Žali bože za mojijeh trista dukata! Potom se kralj vrati kući, a Grbo i njegova braća idoše i dođoše do krštenog kralja.

Žali bože za mojijem šćer̓ma, za mojijem čizmama i za mojijem zlatnijem konjem! Grbo mu odgovori: — Ej, đavole! đavole! Žali bože za mojijeh trista dukata!

Žali bože za mojijem šćer̓ma, za mojijem čizmama i za mojijem zlatnijem konjem! Grbo mu odgovori: — Ej, đavole! đavole! Žali bože za mojijeh trista dukata!

Žali bože za mojijem trima šćer̓ma za mojijem zlatnijem konjem, za mojom ženom i za mojom zlatnom strukom. — Ej, đavole, đavole! Žali bože za mojijeh trista dukata! — odgovori Grbo.

— Ej, đavole, đavole! Žali bože za mojijeh trista dukata! — odgovori Grbo. Potom Grbo ode kralju krštenom i donese mu zlatnu struku, pa mu

Opet poče kralj vikati: — Otvaraj, jer sam gotov umrijet! — Nećeš, đavole, ovamo više! — reče Grbo. — A da nijesi ti Grbo? — pita kralj. — Jesam, odgovori Grbo.

Grbo mu odgovori: — Ej, đavole, đavole! Žali bože za mojijeh tri sta dukata! — pa viknu na volove, a volovi pođoše. Tako je išô Grbo nekoliko dana i

Grbo mu odgovori: — Ej, đavole, đavole! Žali bože za mojijeh tri sta dukata! — pa viknu na volove, a volovi pođoše. Tako je išô Grbo nekoliko dana i došô do

Ćipiko, Ivo - Pripovetke

Onim joguncima zavrtilo. Vrag im ne da mira, te će iz daljega, izmičući, u jedan glas: —Ej, hoćeš doći? —Ma'ni se, đavole, krštena čeljadeta! — mirno izbaci Zagorac.

Čajkanović, Veselin - REČNIK SRPSKIH NARODNIH VEROVANJA O BILJKAMA

l. treba stalno nositi sobom, ili ga u nuždi malo zagristi (ZNŽOJS, 19, 118). Kad u istočnoj Srbiji vračare »izvode đavole« ‹koji su i demoni vode› onda je stanje vrlo opasno, i mnogi ne smeju da se maknu od kuće bez b. l.

(SEZ, 17, 35). U istočnoj Srbiji, za vreme dok vračara, vršeći »crne« vradžbine, »izvodi đavole«, mnogi ne smeju ni da se maknu iz kuće bez b. i bela luka (BV, 7, 1892, 399).

veruje da pod njom stanuju nečastivi. Stoga, kad grmi, ne valja ići pod nju, jer je sveti Ilija udara gromom, gađajući đavole pod njom (GZM, 6, 1894, 371).

Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ

„Zato ti ovo i govorim“, rekao sam. „Pući će bruka. Pričaće se kako jedan monah u Vratimlju isteruje đavole iz svog tela glogovim bodljama.“ Prohor je pobesneo.

Pod njihovim prstima glina se preobražava u iskežene ale, rogate đavole, smešno-strašno zverinje, pripitomljene divove. Dorotej je čak i nadvisio svog uzor-učitelja Matiju.

Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

Videti ih, đavole, i ne možeš! Lako je njima kad imaju krila. Hteo sam još da ti pokažem plan za jednu malu dramu u stihovima.

Ćopić, Branko - Orlovi rano lete

Za njim udari u grohot čitav razred. —O dijete, o đavole, prestani već jednom, jer ću inače pući! Aha-ha-haaaj! — Hi-hi-hi! — njištao je razred.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti