Upotreba reči đavolsko u književnim delima


Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE

— A šta ću — kaže sestri — s ovim novcima? Ovo je prokleto!... Ovo je đavolsko!... Ovo će đavo odneti kako je i doneo!... Kao što vidite nema tu sreće ni života!

Crnjanski, Miloš - Seobe 2

Plamen sveće osvetlio je, za trenutak, dva, njegovo lice, kao nekog anđela. U kom se javlja nešto đavolsko. On se nasmeja i okrete ženi: „Slušam te, Šokice, kako brbljaš, pa se mislim, šta si to večeras nakapala u oko?

Popović, Jovan Sterija - IZABRANE KOMEDIJE

SOFIJA: Zaboravio si onu poslovicu o stolici? MAKSIM: O, prokleto đavolsko koleno, i ko te dovede na moj vrat! SOFIJA: Sram da ti bude; napao činiti, da mu se svet smeje.

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

„Bože moj, dragi Bože moj, gde sam? Šta je ovo? Da li još živim? Ili sam zapao u đavolsko kolo? Tonem u ponor. Kraj. Zbogom!

Olujić, Grozdana - SEDEFNA RUŽA I DRUGE BAJKE

Sav užasnut, potrča Drvoseča ka žbunu gde je ostavio vreću s licima. Možda bi nekim drugim ovo đavolsko mogao da prepokrije? Otvori Drvoseča vreću i zagleda se u maske: baš je zgodan mladi vojnik!

Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU

Tako i gde se god u kom domu nahode mnoge knjige, izmiče, i beži odonud svako đavolsko dejstvo i mačtanje, svaka prividna havet kloni se, ne smi nasrtati na kućane i vrlo s dobrim razgovorom se svi živu

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti