Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI
(Vuk, 1250) — Deca su siromahu živo blago. (M. M., 1973) — Bolje umrijeti bez đece nego po smrti ostaviti zle sinove. (M. M., 1973) — Bez dece — bez ruku. — Najveća je sreća u kolijevci. (M. M.
(M. M., 1973) B. RAZVOJ LIČNOSTI Ideja razvoja — Iz drače ruža se rađa. (Vuk, br. 1605) — Od đece ljudi bivaju. (Vuk, br. 3954) — Od plašljiva ždrebeta mnogo puta dobar konj iziđe. (Vuk, br.
ova narodna — Vukova poslovica: „Od đece ljudi bivaju“. Razvoj je nešto više od rasta, od pukog gomilanja kvantitativnih promena jer podrazumeva kvalitativne
ideju razvoja deteta i važnosti ranog razvoja koja posToji u narodu (Iz drače se ruža rađa; Mlado se drvo savija; Od đece ljudi bivaju). Treći deo istraživanja posvećen je položaju deteta i socijalizaciji u patrijarhalnoj kulturi.
Iz drača se ruža rađa (Na kolюčem kuste vыrastaet roza); Mlado se drvo savija (Molodoe derevce legko gnetsя); Od đece ljudi bivaju (Iz deteй mužčinы vыrastaюt).
Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI
Sve, što se moglo prodati ili založiti, založio sam ili prodao; sad ne znam šta ću činiti sa ženom i troje nejake đece. Zimno doba, a drva nema, leba nema...« Tek kada je 1826.
»Ja sam sad u najvećem očajaniju, pisao je on u Zemunu u proleće 1832: ovaka gonjenija, na vratu žena i četvoro đece, a suviše slabo zdravlje i siromaštvo!
Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA
A kad joj svekrva to vidi, podstavi troje mačadi, a ono troje đece zatvori u jedan sanduk, pak naredi sluzi da ga baci u najbližu rijeku.
Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE
— Ama jes' čuo, Marko, i vi ljudi! Čovek sam, što 'no kažu u godinama i, da prostiš, izrodio sam dosta đece, pa nećete mi zamjeriti što vi kažem.
Petrović, Petar Njegoš - GORSKI VIJENAC
Glave bratske poznat nećeš, nama prazno! ere su ih nagrdili, nevjernici! Kud će tvoja mlada ljuba, kuku njojzi! dvoje đece tvoje ludo, siročadi? Što će jadni đed ti Bajko, moj Batriću, koji te je odnjivio? teško njemu!
SERDAR JANKO Je li mu se kuća iskopala? VUK TOMANOVIĆ Ne, serdare; ali što za fajdu? Ostalo je dvoje đece muško, jedno drugom vode dat ne može; i zgodna su kâ dvije jabuke. Nego ko će đecu dočekati?
Dvadest ih je dosada kazala, i sama je sebe obličila; na njih više no pedeset glavah što su one svakoju izjele, a sve đece koja su pomrla i momčadi tê puška ubila.
Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE
Tek što uljeze u kuću, đečica skoče oko njega onako gladni i kažu mu da je tica snijela dva jaja, i jedno od đece reče mu da pođe u pazar ova dva jaja da proda, i što od njih uhvati da im za ono kruha kupi.
31. ČUDNOVATA DLAKA. Bio je jedan čoek, mnogo siromah i punan đece tako da ih nikako hraniti nije mogao, i više puta se kanio da ih jedno jutro pobije da ne gleda jada đe mu od gladi
A kad joj svekrva to vidi, podstavi troje mačadi, a ono troje đece zatvori u jedan sanduk, pak naredi sluzi, da ga baci u najbližu rijeku.
odgovori: „Rodiće ti zajedno sina i šćer sa zlatnijema zvijezdama na čelu, nego pazi dobro, da ti se od nje i od dvoje đece što ne dogodi.
po tom rodi mu žena najedanak sina i šćer sa zlatnijema zvijezdama na čelima, ali mater njegova na mjesto ovo dvoje đece podmetne dvoje malo štenadi a đecu od matere sakrije, | zatvori ih u jedan kovčežić i dobro zapečativši da ih jednoj
Ono dvoje đece igrajući se jedan dan po jednoj livadi prikaže im se jedan mladić u bijelijem haljinama sa zlatnijem krilima — a ovo je
Pitali Kraljevića Marka, kako je postao junak, a on odgovorio, da se junaštvu naučio od pasa i od đece: kako jedno pseto makar bilo najveće i najjače pobjegne, onda sva ostala paščad i najmanja i najslabija trče za njim;
Petrović, Petar Njegoš - LUČA MIKROKOZMA
se pitatelnim sokom iz nje sise gole i prelesne, mater štedru zapitivâ smjelo rad česa je tvorac satvorio: radi l' đece svoje mnogobrojne? ali đecu za nje udovoljstva? al' oboje jedno rad drugoga?
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
ČUDNOVATA DLAKA Bio je jedan čoek, mnogo siromah i punan đece, tako da ih nikako hraniti nije mogao, i više puta se kanio da ih jedno jutro pobije da ne gleda jada đe mu od gladi
MARKO JUNAŠTVU NAUČIO Pitali Kraljevića Marka kako je postao junak, a on odgovorio da se junaštvu naučio od pasa i od đece: kako jedno pseto, makar bilo najveće i najjače, pobjegne, onda sva ostala paščad, i najmanja i najslabija, trče za
— A da kad je tako, pravo da ti kažem kad si me našim časnim krstom zakleo, da sam voliji s glavom doma kod đece i moje, da oprostiš, žene živjeti nego u vašem raju bez glave.
Između ove đece jedan mu đak zapne za oko, pa ga ustavi i upita šta uči. Kad mu mališa pokaza šta uči, car bijaše zadovoljan sa
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
Molim ti se, i ljubim ti ruku, da daš mene đece devetoro, đecu tvoju, a šureve moje, da ja, taste, u Kosovo pođem. da potražim dušmanina moga, a careva grdna hainina.
Što mi đece išteš devetoro, da mi đecu vodiš u Kosovo, u Kosovo, da ih kolju Turci, nemoj, zete, više progovarat, — ne dam đece
mi đece išteš devetoro, da mi đecu vodiš u Kosovo, u Kosovo, da ih kolju Turci, nemoj, zete, više progovarat, — ne dam đece vodit u Kosovo, makar šćeri nigda ne vidio! Mio zete, deli-Strahin-bane, rašta si se tako razdertio?
Planu Juže kako oganj živi, viknu Juže đece devetoro: „Povadite nože devetore, na komate kuju iskidajte!“ Silna đeca baba poslušaše, te na svoju sestru
Godomina, sretoše ga dv'je gospođe mlade: jedno ljuba Bijelić-vojvode, a drugo je Zlatokosić-Pavla; nose mlade dvoje đece ludo.
Krsti nama dvoje đece ludo, pa ti idi Smederevu gradu, tamo su ni naši gospodari: Bijeliću i Zlatokosiću, u tavanici gospođe Jerine, pa ih
Al' govori Oblak Radosave: „Čujete l' me, dvije moje kume! Vi uzmite dvoje đece ludo, pa idite dvoru bijelome a ja odoh Smederevu gradu moliti se Đurđu i Jerini neka puste vaše gospodare iz tavnice,
bide tamo, kakva muka u veselju tvome, jal’ poginem, jal’ dopadnem rana, čekaj, ujo, onda jade grdne; el ja vodim đece pod barjake porodice ljuta Crnogorca, pod barjake đece pet stotina: đe jaoknem, svi će jaoknuti; đe poginem, svi će
jal’ dopadnem rana, čekaj, ujo, onda jade grdne; el ja vodim đece pod barjake porodice ljuta Crnogorca, pod barjake đece pet stotina: đe jaoknem, svi će jaoknuti; đe poginem, svi će poginuti.
ujela te guja!“ „Nije. gospo, mene, veće tebe; mene jedna, a tebe četiri: nema nama đece ni jednoga!“ U to doba ban iz lova dođe, i donese dvije utve tice, dvije tice utve zlatokrile, pa dozivlje Kumriju
Kumrija mu s vriskom odgovara da ne ima đece ni jednoga. Kad to čuo bane Zadranine, on govori Kumriji robinji: „Je l’ ko danas dvoru dolazio?
Pa on brže sitnu knjigu piše, te je šalje Anđeliću Vuku: „Bogom brate, Anđeliću Vuče, nemoj meni đece pomoriti, pomoriti i gladi i žeđu; pustiću ti brata Milutina“.