Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
Sjede Đemo na zemljicu crnu, Marko sjede liti mrko vino, a nazdravlja Đemu Brđaninu, nazdravlja mu, ali mu ne daje. Kad se Marko nakitio vina, onda Šarca sveza za dorata, a za Šarca Đema
“ Marko njima tri tovara vrati, što su dali Đemu Brđaninu, pa on ode bijelu Zvečanu. Tu gospoda srpska izlazila: „Bogom brate, Kraljeviću Marko, objesi nam Đema
“ Marko njima tri tovara vrati, što su dali Đemu Brđaninu; ode Marko bijelu Oridu. Tu izlazi gospoda rišćanska: „Bogom brate, Kraljeviću Marko, objesi nam Đema
“ Marko neće da uzima blaga, već on njima tri tovara vrati, što su dali Đemu Brđaninu. Kod Orida načini vješala, i objesi Đema Brđanina; pa on uze ribe sa Orida, ode pravo bijelu Prilipu te on
naučio si se da prolivaš krv. Neće rodit vino ni šenica, — ove reči ukazuju na mogućnost da je pesma o Marku i Đemu nastala ia osnovu neke starije pesme u kojoj se govorilo o vešanju zmaja.