Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI
(Kostić, P., GEM, 1930, s. 127) — Gledaj konju je l’ debela vrata, a đevojci kakava joj je majka. (Vuk, br. 691) — Gledaj majku, a uzmi šćercu (po majci ćeš poznati kakva je ćerka). (Vuk, br.
Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA
okusiti izgovarajući se da nije gladna i da ne može, nego pokupi sve njezine kosti pa ih zakopa đe joj je krava kazala. Đevojci je ovoj bilo ime Mara, ali kako je posle toga najviše radila i slušala u kući: nosila vodu, gotovila jelo, prala
Carev sin potom zađe s onom papučom njezinom da je traži po svemu carstvu ogledajući svakoj đevojci papuču na nogu, ali kojoj duga, kojoj kratka, kojoj uska, kojoj široka, ne može ni jednoj da pristane.
Kad kralj razumije, pušti ga u kamaru ka đevojci, a on naredi te je okuplju onom vodom. Kad prođe dan i noć, đevojka ostade čista i zdrava od gube.
Carica, kao svaka mati, skoči brže-bolje i odvede ga đevojci u sobu. Kako ga đavo opazi, on mu progovori: — Tu si, pobratime? — Tu sam. — E dobro!
Milošević-Đorđević, Nada - LIRSKE NARODNE PESME
“ Tu se zmaju ražalilo, Đevojci je govorio: “Hol’ mi, dušo, vjeru dati, Da ćeš k mene povratit’ se? Puštiću te tvojoj majci.
I oko i čelo Sve ti, sestro, veselo! 92. Doleće cv’jetak iz tuđe zemlje, Pade đevojci u rujno vino. Sele, sestrice, zv’jezdo danice!
Drugi joj veli: “Moje je grožđe“. A treći veli: “Moja je Jana“. 172. Doleti soko iz Bosne, Đevojci pade na rame, Pitala ga je đevojka: “Sokole sivi pernati! Kakvi je aldet u Bosni? Kakvi su momci Bošnjaci?
Kakvi je aldet u Bosni? Kakvi su momci Bošnjaci?“ Đevojci soko govori: “Dobar je adet u Bosni; Dobri su momci Bošnjaci; Pozdravio te tvoj dragi: Da mu ti ideš na svadbu.
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
Lasno ti je pjanu zapjevati, I žalosnoj majci zakukati, I strašljivoj kuci zalajati, Udovici sesti do bećara, A đevojci poiskati para, A udovcu uzet’ pušćenicu! Lasno ti je plandovati ovci A janjcima igrat’ na livadi!
Teško drugu bez svojega druga I slavuju bez zelena luga. Teško zemlji kuda vojska prođe, I đevojci koja sama dođe! Prvo joj je jutro prekoreno: „Da si dobra, ne bi došla sama!
Teško travi koja rose nema, A đevojci koja dragog nema. 3) ŠTA JE BOLjE Bolje da te smrt prijeka digne, Nego suza siromaška stigne.
— E, kume, ti si se sad kutarisao zla. Sad budi slobodan od svega. 6 POD PROZOROM DRAGE Momak (đevojci, koja mu se neće da ukaže — u zavitku je): Draga i medena, zašto meki tvog džama ne otvoriš, da ja tvoje lice vidim,
Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE
Carica, kao svaka mati, skoči brže bolje, i odvede ga đevojci u sobu. Kako ga đavo opazi, on mu progovori: „Tu si, pobratime!“ — „Tu sam“. „E dobro!
Malo po malo pomoli se i drugi brk; eto i Brka. Kako dođe k njima a on legne ničice đevojci glavom na krilo, i reče joj da ga pobište.
biskati, a Međedović ustavši polagano, raspali svojijem buzdovanom Brka u glavu; a Brko prstom na ono mjesto govoreći đevojci: „Eto ovđe me nešto ujede”; a Međedović opet buzdovanom na drugo mjesto, a Brko opet prstom na ono mjesto: „Evo ovđe
pa razmahne njime i udari zmaja u glavu, a zmaj iza sna maši se rukom na ono mjesto đe ga je on udario pa reče đevojci: „Baš ovđe me nešto ujede.
” Kad on to rekne, a carev ga sin još jednom udari u glavu, a zmaj opet reče đevojci: „Opet me nešto ovđe ujede.” Kad on i treći put zamahne da ga udari, onda mu sestra rukom pokaže da ga udari u život,
” Kad kralj razumije, pušti ga u kamaru ka đevojci, a on naredi te je okuplju onom vodom. Kad prođe dan i noć, đevojka ostade čista i zdrava od gube.
začu i jedan mladić, siromah no provrtan i domišljat, pa se slakomi na lijepu đevojku i na polovinu carstva, te ode k đevojci, ali ne da je prosi, nego samo da je vidi i da je nešto pita. Došavši u carev dvor — šta ćeš da vidiš?
kuda ćeš? natrag! jere si poginuo.” U to se povrati te k carevoj đevojci koja ga dočeka i reče mu: „Jesi li došao i ti da me | prosiš za ženu?
” Mladić kad to ču, nagna se na svakojake misli, pak najposlije zahvali caru na đevojci i pođe s Bogom natrag kako je i došao.
okusiti izgovarajući se da nije gladna i da ne može, nego pokupi sve njezine kosti pa ih zakopa đe joj je krava kazala. Đevojci je ovoj bilo ime Mara, ali kako je poslije toga najviše radila i slušala u kući: nosila vodu, gotovila jelo, prala
Carev sin po tom zađe s onom papučom njezinom da je traži po svemu carstvu ogledajući svakoj đevojci papuču na nogu, ali kojoj duga, | kojoj kratka, kojoj uska, kojoj široka, ne može nijednoj da pristane.
Carica, kao svaka mati, skoči brže bolje i odvede ga đevojci u sobu. Kako ga đavo opazi, on mu progovori: „Tu si pobratime?” — „Tu sam.” — „E dobro!
Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE
— A šta sinoć nisi došla da se tužiš? — Ama da vi'š navališe na mene te se prvo izravnasmo: da do podne danas kupi đevojci papuče, a meni šamiju, ali prevari rđa te evo dođo'. — Pa ti ga poznaješ? — Znam, vele da je dobošar.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
pa razmahne njime i udari zmaja u glavu, a zmaj iza sna maši se rukom na ono mjesto đe ga je on udario, pa reče đevojci: — Baš ovđe me nešto ujede.
Kad on to rekne, a carev ga sin još jednom udari u glavu, a zmaj opet reče đevojci: — Opet me nešto ovđe ujede. Kad on i treći put zamahne da ga udari, onda mu sestra rukom pokaže da ga udari u
okusiti izgovarajući se da nije gladna i da ne može, nego pokupi sve njezine kosti pa ih zakopa đe joj je krava kazala. Đevojci je ovoj bilo ime Mara, ali kako je poslije toga najviše radila i slušala u kući: nosila vodu, gotovila jelo, prala
Carev sin potom zađe s onom papučom njezinom da je traži po svemu carstvu ogledajući svakoj đevojci papuču na nogu, ali kojoj duga, kojoj kratka, kojoj uska, kojoj široka, ne može ni jednoj da pristane.
Carica, kao svaka mati, skoči brže-bolje i odvede ga đevojci u sobu. Kako ga đavo opazi, on mu progovori: — Tu si, pobratime? — Tu sam.
Kad kralj razumije, pusti ga u kamaru ka đevojci, a on naredi te je okuplju onom vodom. Kad prođe dan i noć, đevojka ostade čista i zdrava od gube.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
Veli junak Turkinji đevojci: „Sestro moja, Turkinja đevojko, koga imaš kod bijela dvora?“ Reče njemu Turkinja ćevojka: „Imam jednu ostarjelu majku, i
Svi svatovi jednu riječ kažu; svatovi se braća pogodiše, no imaju nepogodna druga, a na konju nesretnu đevojku: đevojci je vrlo žao dara, a najviše od zlata košulje, te priviknu iz bijela grla po imenu dijete Maksima.
Kad Ilija Maru razumio, ne znade joj drugo govoriti, već on skida s sebe odijelo, pa ga daje lijepoj đevojci, i daje joj svijetlo oružje.
Kada Turčin riječ razumio, mašio se rukom u džepove, pak izvadi dvadeset dukata, te ih daje lijepoj đevojci: „Na to tebi, mlada seratlijo, kad ti sađeš u kršne Kotare, te se nalij vina i rakije“.
Kad je Ture riječ saslušalo, fatilo se rukom u džepove, te izvadi dvadeset dukata, pa ih daje lijepoj đevojci: „Na to tebi, mlada seratlijo, kad ti siđeš tamo u Kotare, te se nalij vina i rakije“.
To Turčinu vrlo milo bilo, fatio se rukom u džepove, pa izvadi trideset dukata, te ih daje lijepoj đevojci: „Na to tebi, mlada seratlijo, kad ti dođeš u vlaške Kotare, pa se napij vina i rakije“.
Kako li se zoveš po imenu? Kako li te Turci prevariše te svezaše kod oružja ruke?“ Uze Stojan te on popi vino, pa đevojci bješe besjedio: „Ko me viče sa tavnice b’jele?
Ne šće Stojan poslušat đevojke, već od konja dobrih odsjedoše, pa on sjede u zelenu travu, a đevojci u krioce glavu, zaspa Stojan kako jagnje ludo, al’ đevojka spavati ne može.
Kad se prenu Janković Stojane, on besjedi Turkinji đevojci: „Što je tebe, Turkinja đevojko, te proljevaš suze od očiju? Il’ ti žališ brata Mustaj-bega? Il’ njegova blaga golemoga?
Kada viđe Janković Stojane, on govori Turkinji đevojci: „Neću, bogme, Hajkuna đevojko, žao su mi Turci učinili, u travi me pjana pritisnuli, sad se hoću darivat sa
glava, i uvati Mustaj-bega Ličkog, sveza njemu ruke naopako, i doćera njega do đevojke, pa poteže sablju okovanu, i đevojci bješe govorio: „O Hajkuna, sestro Mujagina, mi ovako šure darujemo!
starac Mustaf’-aga, nijedan je podići ne može; a kad dođe Zuko od Udbinje, ud’ri barjak u zemljicu čarnu, pak đevojci pruži desnu ruku, đevojka se i sama podiže, i usjede za njga na đogata.