Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI
(U Boki) (Vuk, br. 1966) — Kad se rodi đetić i tigle se na kući vesele, a kad se rodi đevojka i oganj proplače. (V. V., NSP) — Bolje sin od kala nego devojka od zlata. (M. V.
(Šaulić, A., ZNŽOJS, 1971, s. 687) — Okolo dvora dupčići, a u kući sinčići (reče đevojka u sebi kad je svatovi uvode u kuću, da bi mušku đecu rađala.) (U Grblju) (Vuk, br.
dete ko ora biti, opet više vredi nag najveća devojčura“; „Kad se rodi đetić i tigle se na kući vesele, a kad se rodi đevojka i oganj proplače“; „Bolje sin od kala nego devojka od zlata“ itd.⁴⁹ Promene položaja deteta tokom odrastanja.
Žensko dete je manje poželjno od muškog (Kad se rodi đetić i tegle se na kući vesele, a kada se rodi đevojka i oganj proplače).
Roždeniю devočki raduюtsя menьše, čem roždeniю malьčiki: Kad se rodi đetić i tigle se na kući vesele, a kada se rodi đevojka i oganj proplače (Kogda roditsя malьčik, to i čerepica na krыše raduetsя, a kogda devočka, i oganь vsplaknet).
Matavulj, Simo - USKOK
Zanago svak!... Daj bože!... Pa da ga oženimo! Vele, zgodan je kao đevojka, a od velike kuće!... — Valaj, zgodniji i od Krcuna, a njegova rasta i skoposti — reče Markiša. — Nako što je plav!
Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA
I HADžIJA 177 CRVENA BRADA 183 BEKRI-MUJO 186 BOLjA JE DOBRA ŠTEDNjA NO RĐAVO TEČENjE 188 DVA NOVCA 189 ZLA ŽENA 193 ĐEVOJKA, UDOVICA I PUŠTENICA 196 MAJKA 197 NIJE VJERA TVRDA U JAČEGA 198 LISICA I KOKOŠKE 199 KAKVE SU DLAKE ONAKVE SU I
U sledećem dodatku, ka broju 90, u istom formatu štampane su Pripovetke: »Laž za opkladu«, »Đevojka, udovica i puštenica« I »Ero i Kadija«; u dodatku ka broju 91: »Ero s onoga svijeta«, »Sve, sve, ali zanat«, »Ero i
Kad tamo al' ima šta i viđeti: soba ukrašena zlatom i svilom i kadifom, u njoj nema nikog do jedne đevojke, a ta đevojka leži na jednom krevetu pa spava. Čim carević uđe u sobu, otmu mu se oči gledati đevojku, kako je vrlo lijepa.
Putujući ovako za dugo dođe u jednu varoš, kako uđe gleda tamo amo, dok najedanput poviče jedna đevojka s čardaka: — E, careviću, odjaš' konja pa hodi u avliju!
Kad carević dođe u avliju i onda ga srete đevojka a on pogleda i poznade svoju sestru najstariju: ruke šire, u lica se ljube, a sestra njemu govori: — Hajde, brate, sa
Carević uzme pero te pođe. Putujući opet po svijetu dođe u drugu veliku varoš i idući kroz varoš poviče opet jedna đevojka sa čardaka: — E ti, careviću, odjaši konja pa hodi u avliju!
DJEVOJKA BRŽA OD KONjA Bila je nekaka đevojka koja nije rođena od oca i majke, nego je načinnle vile od snijega izvađena iz jame bezdanje prema suncu ilijnskome,
I sam carev sin dođe na trkiju. Đevojka stane na biljegu i svi prosioci narede se na konjima a ona između njih bez konja nego na svojim nogama, pa im onda reče:
Te tako kad đevojka rukom o ruku pljasnu, svi potekoše u jedan trem. Kad je bilo na po puta, bogme đevojka odvojila bješe, jer pusti nekaka
Te tako kad đevojka rukom o ruku pljasnu, svi potekoše u jedan trem. Kad je bilo na po puta, bogme đevojka odvojila bješe, jer pusti nekaka mala krila ispod pazuha.
A kad đevojka viđe zlu i goru, pusti jednu suzu, — dok buknuše strašne rijeke, te se zamalo svi ne potopiše, za đevojkom niko više
za đevojkom niko više ne pristajaše do samoga careva sina, te on plij na konju te za njom, ali pošto viđe da mu je đevojka odmakla, zakle je tri puta imenom božjim da stane i ona stade na onom mjestu na kojem se nađe; onda je on uhvati, te
Milošević-Đorđević, Nada - LIRSKE NARODNE PESME
“ Ona mu je Vjeru dala, Da će mu se povratiti; Pušti zmaje đevojčicu, Da u majke svoje pođe. Kad đevojka k majci dođe, Već za zmaja i ne haje.
Sve đevojke k nebu pogledaše, Al’ ne gleda Milica đevojka, Već preda se u zelenu travu. Đevojke joj tiho govoriše: “Oj Milice, naša drugarice, Il’ si luda, il’ odviše
“ Al’ govori Milica đevojka: “Nit’ sam luda, nit’ odviše mudra, Nit’ sam vila — da zbijam oblake, Već đevojka — da gledam preda se.“ 128.
“ Al’ govori Milica đevojka: “Nit’ sam luda, nit’ odviše mudra, Nit’ sam vila — da zbijam oblake, Već đevojka — da gledam preda se.“ 128.
“ A đevojka milostiva I iz srca žalostiva, Dade njemu i obadva. Ljubi oči željno momče. 140. Oj ti Cveto, lepo cveće, Bog ubio
A treći veli: “Moja je Jana“. 172. Doleti soko iz Bosne, Đevojci pade na rame, Pitala ga je đevojka: “Sokole sivi pernati! Kakvi je aldet u Bosni? Kakvi su momci Bošnjaci?
Ja bih njemu vezen jagluk dala, To je dragu odveć malo dara; A da bih mu boščaluka dala, Sirota sam u majke đevojka, Mnogo mu je od sirote dara; A da bih ga u jagluku vezla, Jagluk će se brzo razdrijeti; A da bih mu crne oči dala,
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
„Pokojnome Radoju nađe se đetić, a Peju đevojka, nekako iste godine, te ih vjeriše u kolijevci! „Pa lijepo!“ reče Vladika.
E Crnogorca, na oči lošijega nije, ja mnim, rađalo se u ove naše krše... Fala Bogu, zbilja, kako to može biti!“ „A đevojka?“ zapita Vladika. „A đevojka kao vila!“ odgovori đakon. „Grehota!... Pa šta bi?
Fala Bogu, zbilja, kako to može biti!“ „A đevojka?“ zapita Vladika. „A đevojka kao vila!“ odgovori đakon. „Grehota!... Pa šta bi?“ „Bogme, serdar bi održao vjeru, ali brastvenici se protive.
„Grehota!... Pa šta bi?“ „Bogme, serdar bi održao vjeru, ali brastvenici se protive. Rekli su mi u oči: nećemo!... Đevojka bi, iako preko volje, poslušala oca.“ „A taj Kićun, poslao te k meni, što li?“ „Ne on, Gospodaru...
“ Ljudi iz daljega, zvanci postariji koji je ne poznavahu pitahu: „Čija je ono đevojka?“ Pa kad još čuše čija je, svaki je pomislio: „Ej da mi je u dom!
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
Dobro ljeto vidi se sproljeća, Dobra neva prve neđeljice. Dok đevojka, dur đevojka; Kad nevjesta, baš ni smjesta. Đegod ruča siv — zelen sokole, Tu i vrana more večerati.
Dobro ljeto vidi se sproljeća, Dobra neva prve neđeljice. Dok đevojka, dur đevojka; Kad nevjesta, baš ni smjesta. Đegod ruča siv — zelen sokole, Tu i vrana more večerati.
Radojica, i Grujica, i jošt trojica. — Kazala nekakva đevojka kad su je pitali koji joj je momak u selu najmiliji. Sluti, sluto, naslutićeš.
Što bi onda majka kukavica. — Pripovijedaju kako je nekakva đevojka sjedeći sama u kući ugledala više sebe na tavanu krušac soli pa stala u sebi govoriti: „Da se ja udam, pa da rodim
8. O BABI 1 Pitali zlureku babu: gde su joj zubi? — U jeziku, čedo moje. 2 Pitala šaljiva đevojka babu: — Hoćeš li, bako, i ti s nama večeras u kolo?
Vidit ga je u punom mjesecu sa sikirom u ruci, sad opet sa snopićem granja na krkači. 2 Đevojka običavala uoči neđelje na mjesečini presti, pak ju uoči mlade neđelje privukao mjesec u sebe, te eno je sad sjedi u
zeca, Ćeraju ih dva ’rta odrta, Čekaju ih dva slijepa lovca, Vino piju dva mrtva junaka, Služi vino bez ruke đevojka, Čudne laži, da je bog ubije!
Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE
ZLA ŽENA. 4 II. LAŽ ZA OPKLADU. 6 III. ĐEVOJKA, UDOVICA I PUŠTENICA 8 IV. ERO I KADIJA. 9 V. ERO S ONOGA SVIJETA. 10 VI. SVE, SVE, ALI ZANAT. 11 VІІ. ERO I TURČIN.
118 37. ZLA ŽENA. 120 38. DIVLjAN. 122 39. U CARA TROJANA KOZJE UŠI. 124 40. CAR DUKLjAN. 125 41. ĐEVOJKA, UDOVICA I PUŠTENICA. 126 42. JEDNA GOBELA U KAO A DRUGA IZ KALA. 127 43. SOLOMUNA PROKLELA MATI. 128 44.
“ Čovek izvadi svoju travu iz torbe, te okadi đevojku, a đavo iziđe, i đevojka ostane zdrava kao od majke rođena. Svi ostali ljekari kao posramljeni raziđu se kud koji, a ovoga zagrle car i carica,
“ Onda dijete ustane, pa uzme pogaču i otide kući, a ćoso ostane gledajući za njim. III. ĐEVOJKA, UDOVICA I PUŠTENICA Bio čovek neoženjen, pa ga jedni nudili đevojkom, drugi udovicom, treći puštenicom.
45. Kaiš na nozi. 46, 47. Sunce. 48. Krevet, vrata i direk više vrata. 49. Plug. 50. Pile. 51. Đevojka i vijenac. 52. Popovi. 53. Lula i čibuk. 54. Puška. 55. Kad čovek ide u vodenicu. 56. Gljiva. 57. Ogledalo. 58.
Po ovome pravilu muške su pripovijetke u ovoj knjižici po broju ove: 25. (Djevojka cara nadmudrila), 41. (Đevojka, udovica i puštenica), 42. (Jedna | gobela u kao a druga iz kala), 44. (Laž za opkladu), 45. (Kralj i čobanin), 46.
(Za što u ljudi nije taban ravan?), 32. (Pepeljuga), 37. (Zla žena), 41. (Đevojka, udovica i puštenica), 42. (Jedna gobela u kao a druga iz kala), 43. (Solomuna proklela mati), 44.
” U tome eto ti đevojke s ručkom. Kako đevojka ručak postavi, Međedović se odmah rukom hvati da jede, a čoek mu ne dadne nego mu reče „Ne!
jesti, i najedu se obojica i još im preteče Međedović gledajući u ručkonošu, koja je bila krupna i zdrava i lijepa đevojka omili mu, i reče ocu njezinu: „Hoćeš li mi dati ovu svoju kćer da se ženim njome?
Kako dođe k njima a on legne ničice đevojci glavom na krilo, i reče joj da ga pobište. Đevojka ga stane biskati, a Međedović ustavši polagano, raspali svojijem buzdovanom Brka u glavu; a Brko prstom na ono mjesto
Evo ovđe me nešto kolje.” Onda mu đevojka kaže: „Ne kolje tebe tu ništa, nego te evo čoek bije.” Kad Brko to čuje, on se trgne i skoči na noge, a Međedović već
Bio jedan car, pa imao tri sina i jednu kćer, koju je u kafezu hranio i čuvao kao oči u glavi. Kad đevojka odraste, jedno veče zamoli se ocu svome da joj dopusti da iziđe s braćom malo pred dvor u šetnju, i otac joj dopusti.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
HVALA 337 CIGANSKA PITA 338 OTAC TURČIN, A MAJKA HRIŠĆANKA 339 AKO STEČE PAMET, NEĆE SE OŽENITI 340 ĐEVOJKA, MAGARE I BABA 341 NEMA BOLEĆEGA 342 JUNAČKO SRCE 343 ZLA ŽENA SAČUVALA MUŽA 344 BABA I ĐED U LOVU 345 BABA I
Kad đevojka odraste, jedno veče zamoli se ocu svome da joj dopusti da iziđe sa braćom malo pred dvor u šetnju, i otac joj dopusti.
Kad prođe te sobe, onda ga sestra odvede u jednu sobu u kojoj je đevojka jedna sjedila za zlatnijem đerđefom i zlatnom žicom vezla.
Iz te sobe odvede ga u drugu u kojoj je druga đevojka zlatne žice icpredala. A najposlije uvede ga u jednu sobu u kojoj je treća đevojka biser nizala, i pred njom na zlatnoj
A najposlije uvede ga u jednu sobu u kojoj je treća đevojka biser nizala, i pred njom na zlatnoj tepsiji od zlata kvočka s pilićima biser kljucala.
Kad tamo, al̓ ima šta i viđeti: soba ukrašena zlatom i svilom i kadifom, u njoj nema nikog do jedne đevojke, a ta đevojka leži na jednom krevetu pa spava. Čim carević uđe u sobu, otmu mu se oči gledati đevojku, kako je vrlo lijepa.
Putujući ovako zadugo, dođe u jednu varoš. Kako uđe, gleda tamo-amo, dok najedanput poviče jedna đevojka s čardaka: — E, careviću, odjaš̓ konja pa hodi u avliju.
Kad carević dođe u avliju, i onde ga srete đevojka, a on pogleda i poznade svoju sestru najstariju: ruke šire, u lica se ljube, a sestra njemu govori: — Hajde, brate, sa
Carević uzme pero te pođe. Putujući opet po svijetu, dođe u drugu veliku varoš i idući kroz varoš, poviče opet jedna đevojka sa čardaka: — E ti, careviću, odjaši konja pa hodi u avliju.
Kad ovi mladić uljeze u carski dvor, i đevojka kada ga dobro sagleda i upazi sablju, psa i konja da je sve mimo išta na svijetu lijepo, još se većma zaljubi i ocu reče:
Uprav isti dan stajao je i jedan malar kraj mora, kad se po moru provezao brod i đevojka, i on naslika onako skupa brod i đevojku na prozoru.
Prvi dan samo ju je viđeo; drugi dan su se spoznali; a treći dan dogovore se kako će pobjeći. Đevojka njega naputi neka on dade načiniti od zlata konja i prikovati za rudu.
Ivić, Pavle (sa grupom autora) - Kratka istorija srpske književnosti
Pred njom ne može da odoli. Kada se pojavi "Hajkuna đevojka", on prestaje a se pravi mrtav, zaboravlja jedinu mogućnost svoga izbavljenja - da "mrtav", iznesen iz tamnice, može
Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja
Kako mi je glavna lepota u frizuri, a crkva mi baš nije jaka strana, ja ću kao ona bosanska đevojka: l'jevom rukom kosu gladi, a desnom se Bogu moli... Oj, oj, oj!
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
— Marko sam kaže da mu je žalost za nesrećnom snahom ulila potrebnu hrabrost: Ja pogledah na đevojku, majko, kad đevojka grozne suze pušta, sve marame suzam' pokvasila, stakaju se đogu niz kopita.
Todore vezire, on izvadi od zlata prstenje sa biserom i dragim kamenjem: razasja se soba od kamenja, — taka mu se učini đevojka da je ljepša od bijele vile; prstenova Roksandu đevojku i dade joj hiljadu dukata, i đevojku braća odvedoše.
Što govori kralju Mijailo?“ Todor njemu sve po redu kaže: „Viđeh, care, i prstenovah je. Da kakva je Roksanda đevojka, onakove u Srbina nema!
Tad izvadi mača zelenoga, pa govori trima đevojkama: „Koja je tu Roksanda đevojka, nek savije skute i rukave, neka kupi burme i prstenje, sitan biser i drago kamenje; ako li se koja druga maši, vjera
“ Spominje se Kraljeviću Marko kao dobar danak u godini. 26 MARKO KRALjEVIĆ POZNAJE OČINU SABLjU Rano rani Turkinja đevojka, prije zore i bijela dala, na Maricu bijeliti platno.
sestro, lijepa đevojko, baci mene jednu krpu platna, izvadi me iz vode Marice, čestitu ću tebe ostaviti“. Đevojka je za boga primila: baci njemu jedan kraj od platna, izvadi ga vodi na obalu.
Pak posjede tanku bedeviju i otide u primorje ravno da on kupi kićene svatove. Kad to začu careva đevojka, cvili jadna kako ljuta guja: „Jaoh mene do boga miloga! Za koga sam lice odgajila? Da ga ljubi crni Arapine!
Ode tatar i kaza carici što je rekô Kraljeviću Marko. Kad to začu careva đevojka, skoči mlada na noge lagane, pak dovati pero i hartiju, u lice je perom udarila, od obraza krvi otvorila, Marku sitnu
što nagoni tebe u jezero? Zašto l' ćeš se udat za jezero? Kakva ti je golema nevolja?“ Progovori Turkinja đevojka: „Prođi me se, gola dervišino! Što me pitaš kad pomoć ne možeš?
“ Al' govori Kraljeviću Marko: „Ne kuni me, moja posestrimo! Ja sam glavom Kraljeviću Marko“. Kad to začu lijepa đevojka, objesi se Marku oko vrata: „Bogom brate, Kraljeviću Marko, ne daj mene crnu Arapinu!
Ode Marko u hana Novoga, a đevojka u careve dvore, pa kazuje caru i carici da je došô Kraljeviću Marko. Kad to začu care i carica, spremiše mu gospodsku
On se vrati kroz Stambol-čaršiju, al' od svata nigđe nikog nema, sama stoji lijepa đevojka, i oko nje dvanaest tovara lijepoga ruha đevojačkog.