Upotreba reči đida u književnim delima


Sremac, Stevan - PROZA

— reče i pokaza praseću glavu — da me oližeš, priko! Ama, ako je za inat, za zlo, e, he, i tu sam ti đida, priko. E, ne dam, priko, ja, pa to ti je. Ja sam ti od arnautske sorte... moj ded je petnaest...

Izgledam u njemu k’o Talijan kamenorezac. Čarale mi oplete i podštrikava. Da vidiš samo! Ovako što samo ovaj đida nosi.

Sremac, Stevan - LIMUNACIJA U SELU

Ima već đida za to mesto, — reče i stade se udarati u prsa Žika, koji je, kao što vidite, aspirirao na to pandursko mesto.

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

— Gospodo, — predstavi me on rasejano, posle pozdrava — ovo je moj pobratim, ovo je čovek, sila, đi... đida. A meni pokazujući svoje društvo: — Ovo su moji prijatelji.

— Sećaš li se onoga iz Svetoga pisma: dobar rat ratovah, trku svrših, vjeru održah... Jest, valjao je nekad ovaj đida, odužio se, ali ga zadesi jedna samo nesreća: ne umre na vreme.

Kočić, Petar - IZABRANA DELA

vukarni — siromašni vursat (fursat) — samovolja, osionost gazija — junak gerdan — đerdan, ogrlica gerz — momak; đida, delija gigijati — podvriskivati gra (grah) — pasulj grahorast — zelenkastosiv graša — starinski revolver

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti