Upotreba reči đorđevom u književnim delima


Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

I tu Deva sede pričati o borbi, o dolasku vojvoda i Vožda, o junaštvu Kara-Đorđevom i o tome kako je sobom nišanio i palio iz topova... Sve beše zinulo slušajući Devinu priču.

Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE

sam se probudio, osećao sam se umoran i, razume se, odmah sam sebi objasnio svoj umor nespavanjem, a nespavanje, opet, Đorđevom sudbinom, koji kao da mi je postao rođak u neku ruku.

Sremac, Stevan - LIMUNACIJA U SELU

Rukovaše se. Doveče dakle osvetljenje, »limunacija«, narodno veselje u mehani i narodno kolo pred mehanom gazda-Đorđevom. Sprema se živo. Birov viče po selu i poziva svet na veselje. — Čujte i počujte! — dere se grlati birov.

Ćosić, Dobrica - KORENI

Uzeše mi buđelar! — viče čovek sa opančarskom keceljom obešenom oko vrata i lupa dlanovima po džepovima. Priđe Đorđevom stolu i zacereka se: — Ja sam car-carić, uhvatiš me za repić! Ja sam dvorski sat! Cik-cak!

Svanulo je. Iza jasenova donji rub neba pripaljuje sunce. Jedna tanka i nežna zraka osta na Đorđevom licu. On zažmuri i seti se da čeka da mu otac nešto kaže. Trže glavu: kao da čuje plač. Još više smalaksa.

Naslonjen uza zid, u dugoj beloj košulji, stajao je Nikola, a iz svoje sobe, probuđen Đorđevom vikom, pojavio se Aćim, u košulji i gaćama. „I njega vodi!“ viknuo je Đorđe...

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti