Jakšić, Đura - JELISAVETA
VAVILA, vladika crnogorski STANIŠA CRNOJEVIĆ, brat knežev RADOŠ ORLOVIĆ, serdar ŠULOVIĆ, serdar MIĆIĆ, serdar ĐURAŠKO, kapetan VUKSAN, kapetan BOGDAN ORLOVIĆ BOGDAN ORLOVIĆ braća, kapetani STANOJLO ŠULOVIĆ, kapetan ARSLAN PAŠA,
DRUGA POJAVA U vrtu pred kneževim dvorom. Kapetani: Đuraško, Boško i Bogdan, a malo dalje Vujo perjanik prislonio se, zamišljen, uz dvorska vrata.
BOŠKO: E, što je pravo, pravo, Đuraško; Al’ ’nake pesme ne čuh, duše mi! BOGDAN: I nije ’naku niko spevao, — Nit’ ikad brižna majka podiže Na belim
— Badava — sevdalija si, Đuraško! KAP. ĐURAŠKO: Ha! ha! ha! Otkud, Bogdane, ja sevdalija, Kad sevte beše što sam pevao?
— Badava — sevdalija si, Đuraško! KAP. ĐURAŠKO: Ha! ha! ha! Otkud, Bogdane, ja sevdalija, Kad sevte beše što sam pevao? BOGDAN: Sevte, ali, sevdalče, Đuraško!
ĐURAŠKO: Ha! ha! ha! Otkud, Bogdane, ja sevdalija, Kad sevte beše što sam pevao? BOGDAN: Sevte, ali, sevdalče, Đuraško!
BOŠKO: Pa da l’ je lepa?... Je l’ bar upola Od prvenčeta duše bolane? KAP. ĐURAŠKO: Lepa, i nije — već kako kom, (U sebi.) Al’ meni pamet zane nesrećnom! BOŠKO: Da — al’ en’ i Vuje!
Tek nešto novo jest? Pa viđaš li je, ha? VUJO: Igram se s njome. BOGDAN: Šta? Šta, Vujo, Igraš se s njom?... KAP. ĐURAŠKO (u sebi): Igra se s njome! E gle ti skotine! Ta pristala bi i uz boginje! I on se igra s njom!
BOŠKO: Ma zbilja, Vujo? Ja je ne viđeh — Je l’ onoliko lepa gospođa Kol’ko je naše pesme uznose? KAP. ĐURAŠKO (za sebe): Pesma je uznosi?
“ VUJO: Lijepa?... Ne žnava ni srpski — kako lijepa? BOŠKO: Ma stas, i lice, oči kakve su? KAP. ĐURAŠKO (za sebe): Očima da te ubije, U dušu večno da se upije, Da te zaludi, da te zanese, Trenutom večnost da ti potrese;
VUJO: Mlada je, pa se i nabijeli... KAP. ĐURAŠKO (za sebe): Na očima ti je belo, drtino! BOŠKO: A kako gospodar, ha? A kako dvor? KAP.
KAP. ĐURAŠKO (za sebe): Na očima ti je belo, drtino! BOŠKO: A kako gospodar, ha? A kako dvor? KAP. ĐURAŠKO (za sebe): E, tu je čvor! VUJO: Gospodar?... Hm!... gospodar je s gospođom. KAP.