Nenadović, Mateja Prota - MEMOARI
Pođoše momci pod oružjem da otiskuju veprove, a kad vidi Branko i Mijailo da se ja ne šalim, dođoše i rekoše, te ja plajvazom, a nemam divita, napišem policu da Hadži-Bajići isplate trista talira Živkoviću; pa
Glišić, Milovan - PRIPOVETKE
— zateže kapetan da se cenka. — Ja ne bih... — Ne, ne gospodine! — brže-bolje upade mu u reč Uzlović. — Šalim se... Lako ćemo se. pogoditi. Neka stoji, boga vi, drugi put! — E dobro, dobro...
Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
Zavrzan se malo ljutnu. — Bog je šalu ostavio! — reče on. — I ja, koji se šalim sa životom, što je najpreče, što da se ne prošalim s nadimkom!...
Ignjatović, Jakov - PRIPOVETKE
Nije čudo što se zovete Mileusnić, jer tako mile usne nisam nikad vidio. — Vi se samo šalite! — Ja se ne šalim, neg’ što mislim to i govorim. Pa kakve ste oštre pameti! Na svašta znate brzo da odgovorite.
Ignjatović, Jakov - VEČITI MLADOŽENJA
— Ne. Pitam vas, bi l’ vi uzeli moju Paulinu? — Vi se šalite, — smeje se Šamika. — Ne šalim se; pitam, hoćete li uzeti moju Paulinu? — Ta ne vidite da sam sav ćelav i progrušan. — Koliko godina vam je?
Sremac, Stevan - PROZA
A tek kad prođem, čujem iz avlije kako neko peva: »Jòvâne, prvo glèdânje!« Hehe, šalim se, ženo, šalim! Ne boj se! — E, već ja... — Vojnik, ja, jakako!
A tek kad prođem, čujem iz avlije kako neko peva: »Jòvâne, prvo glèdânje!« Hehe, šalim se, ženo, šalim! Ne boj se! — E, već ja... — Vojnik, ja, jakako!
Gledaj! — E, tebi je sve do šale! — Hehehe! — smeje se Jova zadovoljno. — Šalim se, ženo, šalim. Udarilo bogme vince u lice, pa Jova neće da stane, nego tera dalje, iako je ženi dosadno.
Gledaj! — E, tebi je sve do šale! — Hehehe! — smeje se Jova zadovoljno. — Šalim se, ženo, šalim. Udarilo bogme vince u lice, pa Jova neće da stane, nego tera dalje, iako je ženi dosadno.
Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
Hajde! — Kakav si, ti bi još i krenuo — već smirenije kaže intendant. — Nikada čovjek ne zna šališ li se. — Ne šalim, bogami, Sajane. Bolje mi je da bježim dok još ima vakta.
— Hajde, bolan, bako, ne šali se. — Bogami, ne šalim, oko bakino. Sve se meni čini da je ovo u mojim opancima nekakva druga babetina, pa ću ja jednog jutra lijepo
Simović, Ljubomir - HASANAGINICA
Nemoj da me pitaš gde. MUSA: Što ti budala nađe vreme za šalu... AHMED: A ko ti kaže da se šalim? Ne zna beg ko mu je sestru isprosio...
Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI
plavim i čistim očima toliko je iskrenog saučešća i tuge što sam ja ljut, da ja odmah omekšam i otpočnem da se s tobom šalim i razgovaram. To me je ubilo!
što ne radim? kako neću ni večeru da dobijem, i drugo. Odgovaram ja njima. Šalim se. Bile su sve naše: tetke, strine, ujne, neke iz komšiluka; a bila je i ona, Lenka.
Samo ona, kao meni u inat, nije se dala da je vidim. Šalim se ja s njima, jer znam da mi mati nije tu. Ona je onamo, iza vinograda, pri vatri, gde zajedno s komšinicama iz
Mita podiže glavu, pogleda je duboko, umorno, jedva držeći otvorene oči i odgovori: — Čamovina će me izlečiti, — šalim se, šalim! — prekide odjednom i trže se kad vide kako ona htede da padne, pa se, sva prebledela, leđima zadrža za zid.
podiže glavu, pogleda je duboko, umorno, jedva držeći otvorene oči i odgovori: — Čamovina će me izlečiti, — šalim se, šalim! — prekide odjednom i trže se kad vide kako ona htede da padne, pa se, sva prebledela, leđima zadrža za zid.
— Ništa nije. Šalim se, majko, šalim. — Poče je hrabriti i, da bi je uverio, silom, bolesno, poče da se smeši... Ona se jedva osvesti,
— Ništa nije. Šalim se, majko, šalim. — Poče je hrabriti i, da bi je uverio, silom, bolesno, poče da se smeši... Ona se jedva osvesti, uspravi sa zida, i,
Popović, Jovan Sterija - IZABRANE KOMEDIJE
STANIJA: Prođi se šegačine, kjerko. Vedla si mene staru, pa teraš sprdnju. To je sramota. LjUBA: Ne šalim se, majka, boga mn, nego se tako igra valcer. Eto ovako. (Digne je, pa joj pokaže.
Pavlović, Miodrag - Srbija do kraja veka
u vodu sedećeš u polumraku s prozorom na dvorište kneže koji si sedeo u dvorcu i širio se u preprostranom grobu šalim se dobićeš ti nebesko ordenje o najviša iskro iz najtvrđeg kamena senka ti je do Petrograda pala odazvao si se
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1
— No, no, šalim se, šalim! — i on me prijateljski potapša po ramenu. — A, zbilja, imali smo jednoga koji je odmah izvestio kako je u
— No, no, šalim se, šalim! — i on me prijateljski potapša po ramenu. — A, zbilja, imali smo jednoga koji je odmah izvestio kako je u zoni pešačke
Simović, Ljubomir - PUTUJUĆE POZORIŠTE ŠOPALOVIĆ
SIMKA: Vi biste hteli da me Užice kamenuje? SOFIJA: Mogao bi neko kazati da se šalim, ali ovo je za mene bilo zaista prijatno, kao najlepša gozba! Filip: Zečetina je bila potpuno neslana!
Crnjanski, Miloš - Lirika Itake
Scenarija će stajati milion kruna. Ne, nemojte misliti da se šalim. Otišao sam i u drugu operu. Tamo je bila proslava Betovena. Bilo je dupke puno.
Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE
“ A kum opet: „Tako, tako, samo, kume, vazda govori.“ „Ali se ne šalim, čuješ? nego su mi ga ukrali“ reče opet seljak, a kum jednako: „Tako, tako kume“, te ortacima ne dopadne nijednome ni
Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE
Kažu — ne šalim se — ozbiljno tvrde: čovek oseća, sve oseća kako po njemu mili, puzi, sisa, grize, gamiže, liže.“ I sav se tresem od
Da li bi me volela tada? Ona lako zadrhta ali odlučno reče: — Ne. Zašto mi to govoriš? Šta hoćeš? — Šalim se, šalim, samo se šalim. Ti znaš, nije reč o meni. Pa ti znaš da ne može biti reč o meni.
Da li bi me volela tada? Ona lako zadrhta ali odlučno reče: — Ne. Zašto mi to govoriš? Šta hoćeš? — Šalim se, šalim, samo se šalim. Ti znaš, nije reč o meni. Pa ti znaš da ne može biti reč o meni.
Ona lako zadrhta ali odlučno reče: — Ne. Zašto mi to govoriš? Šta hoćeš? — Šalim se, šalim, samo se šalim. Ti znaš, nije reč o meni. Pa ti znaš da ne može biti reč o meni.
Ona ga pogleda začuđeno. — Šališ se. Šta ti je? A čovek se najedanput snažno zasmeja: — Ta šalim se, da, šalim se. Ti si u pravu, potpuno si u pravu. Nikad ne bi trebalo oprostiti, nikad, nikad, nikad, nikome!
Ona ga pogleda začuđeno. — Šališ se. Šta ti je? A čovek se najedanput snažno zasmeja: — Ta šalim se, da, šalim se. Ti si u pravu, potpuno si u pravu. Nikad ne bi trebalo oprostiti, nikad, nikad, nikad, nikome!
Takvog da ga vidim, zagrlim i odmah da umrem... Veruj mi, stara, ne šalim se, sasvim mirno da umrem... Zadrhta zemlja. Trenutno, potmula, duboka, u samoj utrobi Zemlje tutnjava...
stvari češće pogledaj“ — podsećalo se da ne zaboravim narudžbine, da nastavim dobro učenje, a celog puta da se glavom ne šalim, bodro čuvam saputnicu da ne ozebe. „Nisi“, vele, „više mali, nisi dete, pazi je dobro.
Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR
— Kako, zar je on... — He, moj sinovče, zar bi ti sad bio u toj apsani sa sokaka, da mi nije njega. Ti misliš ja se šalim, kad što radim. Hajde ti spavaj, a ja odoh da vršim posao. V Sviće zora.
Devojka zape oroz, pruži pušku pravo u grudi mu i, kao predomišljajući se, progovori: — Ja se ne šalim; ti znaš mene. Govori, hoću li da cucam? — Pucaj!... Kazao sam jednom. Stanka poče da nišani...
Đurica se još više osokoli, pa je pogleda ozbiljno i odgovori: — Ne šalim se, sreće mi hajdučke! A ti čini što znaš.... Stanka steže zubima usnu, pogleda ga nekako u koso, neobično...
I još mi se kune srećom hajdučkom — Drugo ništa i nema za kletvu — da se ne šali. E čekaj, ne šalim se ni ja! ... Nisam se šalila, kad sam bacila obraz pod noge, kad sam osramotila svoju kuću i ime, kad sam zbog tebe
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
— Šta, more, bre, — poviče Grk poplašen — ja se šalim more! — Bogme, gospodaru, — odgovori Bačvanin, — ti se šalio ili ne šalio, ja sam za istinu primio.
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3
— Molim, molim — nasmeja se Dragiša i pogleda Luku ispod oka. Luka steže Dragišu za vrat. — Šalim se. Mi odavno nismo imali koga da „zavitlavamo“ pa smo i toga željni. Stiže li jednom u Rim?
Kočić, Petar - IZABRANA DELA
— Sad ću ja plakati. On se malo odmače u stranu, pa kao đoja zaplaka. Jablan diže glavu. — Nije, nije, Jabo! Šalim se ja. Nijesi ti mene udario... E, nemoj se, oca mu, odma' za svašta ljutiti! De, da se pojubimo! Poljubiše se.
Ćipiko, Ivo - Pauci
Drugi dan kad dođe, nije je dirnuo, već joj veli: —Ludo, što juče pobježe?... Ja se s tobom šalim jer si mi mila, kao da si mi moje dijete... i ti si gospodarica u kući... —A tetka Pava?
—Ti se šališ, a oni tako misle. —Ne šalim se, samo mislim da ih na strogost ne vodi ljubav za narod. — Kakova ljubav! — sa očitom odvratnošću ponovi Ivo.
Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja
— seva i grmi Vlaović. I ako ne pošljete dete na škole, kuću ću vam zapaliti, tebi i tvojoj Rozi! Ne šalim se! Znaš dobro da sam svoju palio, pa ću i tvoju! — Ne besnuj na mene — odgovara Jova graničar dosta mirno.
Popović, Jovan Sterija - ROMAN BEZ ROMANA
pregaziti, što me je Merkur pri samom pomislu u tajnopunu ovu palatu ući za uvo povukao, i opomenuo da se ne šalim ako mislim i dalje kupusa jesti (kupus je moje najprijatnije jelo).
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
“ Ciči Arap kao zmija ljuta: „Ne šalim se, već od zbilje bijem“. Ali Marko poče besediti: „A ja mislim da se šališ, tužan!
Ćopić, Branko - Orlovi rano lete
Pa čak bi se i zbog toga ražalostio i brišući suze, stao je da miluje gunj. — Neće tebe tvoj striko, šalim se ja samo. Po visini Stric je ličio na svog brata od tetke, očeve sestre, krupnu seosku momčinu Nikoletinu Bursaća.