Ignjatović, Jakov - VEČITI MLADOŽENJA
Tê treba udati, i to dobro udati, pa tu treba novaca. Pera nek’ bude trgovac, a šta misliš šta ćemo sa Šamikom? — Šamika nek’ uči škole. — Da, nek’ uči škole, al’ škole mnogo staju.
— I za to, i za trgovca, i za sve, kao što sam i sâm. — A šta misliš docnije sa Šamikom? — To što i ti sa svojim Tošom; daću ga za fiškala. Krečar je imao već sina juristu.
Mati i sestra, igra im srce od radosti, sa Šamikom se diče. Gospodične, kad se Šamika šeće, otvaraju žaluzine, ili potajno izviruju.
Ostaće ženidbe Tantalus: ženske vazdan oko njega, ali kad hoće da prihvati, svaka izmakne. Sa Šamikom razgovarale se ženske ne kao sa muškim, no kao sa ženskim, a ipak je Šamika lep čovek, i što se forme tiče nema
Frajla Lujza — tako se zvala Polačekova kći — rado je igrala sa Šamikom; i Šamiki se frajla Lujza dopada. Izgleda kao bela golubica.
Raduju se. Frajla Lujza ne bi branila ma da opet kod „Belog konja”, samo da sa Šamikom igra. Pred ručak dođe i stari i mladi Polaček.
Naposletku igraju kolo. Sad na odmor. Večeraju. Tu je na skupu porodica Polačekova, tu je gospodar Sofra sa Šamikom. U čelu stari Polaček, kao gost, a do njega gospodar Sofra, pa redom.
Brat je i ne gleda, već brzo dalje ide. Bratu je neko tajnu izdao. Brat se susretne sa Šamikom. Šamika je već noću došao sa dva fijakera, s kojima, kako dobije Jucu, iz varoši polazi.
Otac ne da. Za neko vreme još čeka, žao joj je za Šamikom, ali Šamika ništa ne piše. Dugo joj čekati. Nađe se prilika: jedan kasapin, po volji Polačeka. Dobra partija.
Davno se nismo videli. Al’ smo se oboje promenili! — Drago mi je osobito. Gledaju se. Pred Šamikom velika, raskrupnjala dama; Šamiki se u glavi uzmuti ova prošlost, ne zna šta da misli, šta da govori.
Dvaest osam godina star, i vicesudac. Očina kuća jaka. Posle posete dogovara se gost sa Šamikom. Pita ga o svim okolnostima. Šamika hvali kuću, hvali Paulinu. Stranac otputuje, no skoro će opet doći, i to sa ocem.