Ćipiko, Ivo - Pripovetke
kao da hoće da ga isuše, ugriju; pred njim je noćašnjom olujom osvježena, vedra, prostrana pučina; igra se u sjaju; šapatljiva dahće, kao da u sebi nosi sijaset života, — pučina što je i njega othranila, kojoj je vjerovao, s kojom je živio i koja
— Lako, brate! — pa nadoda: — Imam troje djece kao tri jabuke... Oboje ćuti, a noć je šapatljiva, obasjana. Izdaleka zadocnio slavuj željkuje, oko njih u travi cvrče popci, jedan od ostalih odvaja se oštrim krikom,
Ćipiko, Ivo - Pauci
Mjesečina usrlja u sobu i prostire se po njoj a noć je laka, svijetla, sa tamnomodruškastim dugim sjenama napolju, šapatljiva...
A šapatljiva noć tajanstveno glasa se, miriše — traži milovanja! Dođe pred crkvu. Miris tamjana i voštanice i kihot raštrkane djece