Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1
— Hiljadu četiri stotine. Zrna zaparaše vazduh, onda zašumeše, zatim iz vazduha dopre kao neki šapatljivi šum, za trenutak sve zaneme... I svitnu. — Hiljadu pet stotina.
Vojnici se nisu varali. Začusmo uskoro šapatljivi šum, onda jezoviti fijuk i malo podalje eksplodiraše šest šrapnela jedan za drugim. — Auh!
— Haubica! — Po tri razornom! — viče Tanasije. Ali kroz riku topova izvežbano uvo vojnika čuje šapatljivi šum haubičkog zrna i lica se grče od samrtnoga straha... Ljudi se značajno pogledaju i sumnjičavo vrte glavom.
Ćipiko, Ivo - Pauci
gaza rijeke, preskačući okretno s kamena na kamen, a mutna voda oko njegovih nogu huči, i ispod njega pjenuša se u padu; šapatljivi jablanovi poređani uz jaruge šapore, a gazeći po svojoj livadi, sada blatnoj i kaljavoj, pomisli kako je otrag malo
Stoje prislonjeni uza zid ograde, i iz zatišja gledaju u noć. Kroz šum vjetra na mahove do njih dopire šapatljivi žamor zatresenih grana morskih borova. — Mnogo pušiš! — opazi Ivo kad osjeti oštri vonj duhana.
Borovak dahće za nečim silnim; ne čuješ? A noć nas krije, i njeni šapatljivi glasovi puni su ljubavi... 'Ajdemo! — šapće joj, i rukom je obuhvati oko pasa.