Ćipiko, Ivo - Pripovetke
I, mada nije ovde nikoga nalazio, ipak ovo mesto beše razgovorljivo — uvek kao da nešto živo zaklonjeno šapori, — pa kad bi odilazio, osvrnuo bi se za sobom: činjaše mu se da neko za njim pristaje, zove ga i hoće da mu nešto rekne.
Ćipiko, Ivo - Pauci
njega cvijetne livade, nad kojima straže poređani jablanovi; pored njih rijeka leti ne huče, već žamori, kao da s nekim šapori.
Iza velike mise, razilazeći se, svijet šapori o Radi, ali niko ni cigle riječi ne reče popu Vrani; on je gospodar u crkvi, pa može kako hoće!