Upotreba reči šarao u književnim delima


Crnjanski, Miloš - Seobe 2

Praporčik je nešto, za to vreme, guščim perom, u neku knjižurinu, šarao. A dok je pisao, mrdao je ustima kao da guta žabu. I to se svršilo.

Olujić, Grozdana - GLASAM ZA LJUBAV

Čini se da te je ona mala smotala baš sasvim? pomakao se i ja sam seo do njega. On je vrhom sandale nešto kao šarao po asfaltu, a oči su mu bleskale crvenkasto.

Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba

To jest konkretnijem. Pričaj mi o sebi. Reci mi: što radiš? Ja prečuh ovo posljednje pitanje. Šarao sam palicom po šljunku trijema. Lice mu se postepeno račilo. (Ha, sad će početi „dušobrižništvo” — zastrepim u sebi.

Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

on po palanci ne jednoga od svojih nekadašnjih đaka koji bi propao u zemlju od stida da mu se spomene šta je nekada šarao po klupama. A sreta ne jednoga koji i dalje šara anonimna pisma, i ne crveni. Šara sam sebi po glavi gad i ne crveni.

Sremac, Stevan - ZONA ZAMFIROVA

nekoliko puta uzimao preko krila neku pušku (a svi su verovali da njome očekuje nekoga i pitali ga je li puška puna) i šarao joj srmom kundak, i nekoliko puta opet bataljivao rad, ustajao i odlazio.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti