Petrović, Petar Njegoš - GORSKI VIJENAC
Iako si turska pridvorica, al' si opet naša perjanica. Pojaš', Marko, tvojega Šarina, od oružja ništa ne uzimaj do tvojega teška šestoperca; njim Aliju zgodi među pleća, pa mu na čast Prorok i hurije!
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
Takav je Marko o kome pesma kaže: Ni boljega konja od Šarina, ni od Marka boljega junaka. Takav je Marko koga prati vatreni narodni blagoslov: Desna ti se posvetila ruka!
To je nešto drugo. Kad Marko „ugasi žećcu“, posedne Šarina kao „ala na bijesa“, i teško tome ko mu na put stane! No Marko ima i jednu veoma ružnu crtu u svom karakteru.
Bolje ti je izgubiti glavu nego svoju ogr'ješiti dušu“. Uze Marko knjige starostavne, pa opremi sebe i Šarina, Šarinu se na ramena baci, otidoše u Kosovo ravno.
Kad je bio pokraj Biograda, uvrati se te se napi vina; pa odatle poklopi Šarina, za dunavom skela dogodi se: dvaput Marko skeledžiju viknu, pa ga više ni čekati ne šće, već našera Šarca na
Tu ustavi Šarca od mejdana, pa udari koplje u ledinu, za koplje je privezô Šarina, tuluminu skide sa unkaša i vrže je u zelenu travu, pa on sjede piti mrko vino; ne pije ga čim se vino pije, već
Odja Marko od konja Šarina, saveza mu i noge i ruke, pa g' objesi Šarcu o unkašu; pa on ode svojoj tulumini, baci dite u zelenu travu, a on opet
Sablja mu je u desnici ruci, u lijevoj koplje ubojito, u zubima dizgen od Šarina: koga Marko sabljom udaraše, po dvojicu od jednog građaše; koga Marko koppljem udaraše, preko sebe njega preturaše; dok
tanku bedeviju, pa on ode sinu Velimiru, priveza ih jednog za drugoga, pa prebaci preko bedevije, bedeviju sveza za Šarina, ode pravo bijelu Prilipu; obojicu baci u tavnicu.
Toplicu, i podaj mu tri tovara blaga, jer je junak mlogo dangubio; i daj mene tri tovara blaga, što sam moga mučio Šarina; iza toga, dženeralovice, eto tamo Miloš od Pocerja, pa vi s njime kako načinite“.
Pa on vrati svojega Šarina, ode pravo bijelu Prilipu. Kad ujutru jutro osvanulo, sprema care sedam tovar' blaga, a đevojka sedam boščaluka: nit'
u gvožđe ljuto: a na noge dvoje bukagije, a na ruke dvoje belenzuke, a na grlo sindžir-vožđe teško; pa posjede njegova Šarina, a dorata vodi u povodu, privezao Marka za dorata, ode pravo bijelu Oridu, pod Oridom vješala ogradi da objesi
Zeman dođe da sv’jetom prom’jenim“. Pa povadi Kraljeviću Marko, pa povadi sablju od pojasa, i on dođe do konja Šarina, sabljom Šarcu osiječe glavu: da mu Šarac Turkom ne dopadne, da Turcima ne čini izmeta, da ne nosi vode i đuguma; a kad