Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
Bolje ti je izgubiti glavu nego svoju ogr'ješiti dušu“. Uze Marko knjige starostavne, pa opremi sebe i Šarina, Šarinu se na ramena baci, otidoše u Kosovo ravno.
topuzinu, pušća za mnom uz kršno primorje; dovati me po svilenu pasu, pobratime, sapom od topuza, šćera mene za uši Šarinu, jedva mu se u sedlo povratih i utekoh uz kršno primorje. Ima otad sedam godinica, već ovuda nijesam prošao“.
na um pade će su s' jedan drugom zavjerili: đe se jedan u nevolji nađe, da mu drugi u pomoći bude; pak poteže dizgene Šarinu, samur-kalpak na čelo namače, te sastavi samur i obrve, a poteže sablju okovanu, na Bogdana pogleda popreko.
Šarca od mejdana: priteže mu sedmore kolane, zauzda ga uzdom pozlaćenom; pa natoči tuluminu vina, objesi je o unkaš Šarinu, s desne strane tešku topuzinu, da ne kriva ni tamo ni amo; pa se Šarcu na ramena baci, okrenu ga od Prilipa
Pobježe mu Velimir dijete, ćera njega na Šarinu Marko, dostiže ga u polju široku, dovati ga malo topuzinom, pade dite u zelenu travu.
Pobježe mu Vuča dženerale na njegovoj tankoj bedeviji, poćera ga na Šarinu Marko. Brza mu je pusta bedevija, šćaše uteć gradu Varadinu; ljuljnu Marko teškom topuzinom, pa je pušta za njim preko
Evo, more, Kraljevića Marka!“ Povrati se Đemo Brđanine. Pouzda se Kraljeviću Marko da će uteć na svome Šarinu, pa pobježe poljem širokijem; za njime se Đemo naturio.