Crnjanski, Miloš - Seobe 2
Stara Ševička, međutim, dozivala je Anu, glasno, i Pavle je morao da se rastane sa Anom bez reči. Ona ga pogleda tužno i ode.
Ona ga pogleda tužno i ode. Ševička je bila okupila oficirske žene, nasred dvorane, oko jednog oficira, u gunguli, koji je, raskrečenim nogama, sa štapom
To je u stvari bio kućerak u Ševičevoj avliji, koja je bila ogromna – kućerak Ševičevih slugu. Stara Ševička dala je Varvari, koju nije trpela, malo nameštaja, tek toliko, da imaju na čemu da ručaju i spavaju.
A slušajući protu i Pavla, stara Ševička je dodala: Romanca o njemu, o Ani, o Varvari, pretvoriće se u romancu svih, koji su se doselili.
o tim Pavlovim saputnicama, u jednom pismu Isaka Isakoviča, koje mu je pisala – te iste godine – stara đeneralica Ševička, rođaka.