Upotreba reči šiljata u književnim delima


Ćosić, Dobrica - KORENI

Ništa sam ja, čuješ li? Ništa! — Nisi, nisi... — Nešto lupnu pod njom. Na nju ide šubara, crna, šiljata, ništa ne misli, ne misli ni da beži, a vidi — gunj se grči i lomi. — Jesam! U životu nemam ništa sem dukata i muke.

Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ

Odmerava vas, pažljivo ispituje da li ste svi dovoljno plačni. Šeta se žilavi starac, drhtava šiljata utvara. Geljuca pun sipnje. Mlitava matora kurva. I smrt ga mimoilazi, mučno joj je da se bavi tom stenjućom krbuljicom.

Kako bezazlene okice dobijaju onu sanjalačku senku, kako njena šiljata ramena odjednom postaju obla a dva jedva naznačena čvorića na grudima bujaju do raskošnih Jeleninih dojki, duge

Popović, Jovan Sterija - ROMAN BEZ ROMANA

besedu« ORUDIJE — oruđe, naprava OTEČESTVO — otadžbina OTOIČAŠNjI — malopređašnji OČEPATI — ščepati OŠTRLjATONOSAT — šiljata nosa, odn. oštroga zapažanja, zajedljiv (slob. prevod lat. emunctae narіѕ, iz Hor. Sat.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2

Na jednome mestu bliže prednjem kraju, iskočila gola stena, ispucala po površini kao hrastova kora, a na vrhu je šiljata kao zub razdirač u tigra, i nebo para.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti