Upotreba reči šinu u književnim delima


Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE

— Blagoslovi! — kaže kovač i ide ruci — a šta ću kad nemam posla? — A jesi li vidio crkvena kola i šinu na točkovima? — Nijesam, oče! — Nijesi, jabome, nemaš kad od mehane. Treba ja da vodim i tvoju brigu!

Treba ja da vodim i tvoju brigu! On ide dalje, a kovač kao oparen trči popovoj kući i steže šinu. Nabavlja zelene šare u varoši pa ih sve masti, a ispod trapa, gdje hvata moždanik, podmetnuo dvije stare konjske ploče

Crnjanski, Miloš - Seobe 1

I kad zbilja viknu, tako da se konji trgoše, prenerazi se i sam od svoga glasa, dok se monah trže, kao da ga neko bičem šinu.

Radičević, Branko - PESME

kosu dugu poturi nazade, Te prozor manu i na noge stade, Po izbi s' onda tamo-amo vinu: Kakva li guja po srcu ga šinu?

Iz tebe nam guja sinu, Po srcu nas verne šinu! 13. Proklet bio, dokle bio! A kad mro, ne umro! Krvcu svoju mrući pio! Sam sebeka vrata kro!

Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA

vrele usne sa oštrim brkovima padoše na njen usijan obraz i tako ostadoše... Kao munja šinu je nešto uz grudi, oseti da joj se povrati sva snaga, ona se izvi iz tih ruku i skoči... Prvi trenutak beše strahovit..

Stanković, Borisav - NEČISTA KRV

Ali iznenadnom snagom odjednom skoči, usede u sedlo i nožem alata ostrag po sapima šinu. Šiknu krv. Alat, blješteći se u mraku, propinjući se i razrivajući kaldrmu, odjuri sa njime.

Jovanović, Jovan Zmaj - DRUGA PEVANIJA

“ Na to riba ne odvrati baš ni rečice, Samo šinu, samo pljesnu repom po vodi Pa se zagnjuri. — ∙ ∙ — Tu je starac dugo stojô, dugo čekao, Čekô ribu, riba mu se više

Bojić, Milutin - PESME

I Pokolenje Krvi tad se rodi. Kô Bog vatreni smrt iz sebe šinu, Bokore krina niz padine rinu I grunu poljem što u besmrt vodi. Pokolenje se Krvi tada rodi. 2.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti