Upotreba reči školo u književnim delima


Ćopić, Branko - Čarobna šuma

Zbogom školo, zbogom gimnazijo, lud je bio i ko te učio! Poput čigre vrtiš se u krugu pod šibama svog srca nestalnog, kud ćeš,

Zbogom školo, zbogom gimnazijo, lud je bio i ko te učio! U dvorištu lomača se pali, bukte sveske poput suva granja, burno plamte

Zbogom školo, zbogom gimnazijo, lud je bio i ko te učio! Nema časa, ocjene, prozivke, zvone glave poput prazna lonca, skinuli

Zbogom školo, zbogom gimnazijo, lud je bio i ko te učio! Oborismo trošnu zgradu znanja, osvetnički, do zadnjega ugla, osta natpis

“ Zbogom školo, zbogom gimnazijo, lud je bio i ko te učio! A kad ipak voz konačno krenu, pomuti se sjaj ljetnjega dana, tamo

Zbogom školo, zbogom vragolijo, ipak sam te beskrajno volio!

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

— Upravi Vodovoda — dobaci mi jedan advokat-budžaklija. — Rudarskom odeljenju. Jaoj školo! — doviknuše drugi. — Ovaj i ne zna, da se žalba na ovu presudu podnosi prvostepenom sudu — ismevaše me neko treći.

Jovanović, Jovan Zmaj - DRUGA PEVANIJA

»Starmali« 1887. Dr. ĐORĐE NATOŠEVIĆ Uvi se, srpska školo. U crnu rizu tuge: Rana će t’ ova žeći Godine mnoge, duge!

U crnu rizu tuge: Rana će t’ ova žeći Godine mnoge, duge! Školi je srpskoj Đorđe Sav život dao svoj; O, plači, školo srpska, I zasluge mu broj. Plačimo svi što znamo Vrednost života tog, A Đorđa neka nebom Nagradi višnji Bog.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti