Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
povolji sinovcu, a njegovo pismo pošlje fra-Piriji, dodavši sam kako bi dobro bilo da braća očate bdjenje za pokoj Škorančine duše. Sad prionu strah i fratrima, osim Tetke i Srdara.
Dakle, slušaj...“ Dundak morade slušati svu ispovijest do kraja, sve krupne i sitne grjehove Škorančine, čak i to kako je krao duvan fra-Duvalu, pa ga slao ocu u grad.
— A ti, Bakonja, u pamet se. Mi smo, jevo ovako činili prije smrti Škorančine, kadgod rika naraste, te nema u mlinu prikovođana... Kad smo ono najprije...
Od lani bijau se, tobož, pripali od Škorančine ustravice, da nas lakše poaraju kad se najmanje budemo nadali!... A šta mi najviše potvrđuje sujmu da su i sluge u