Stanković, Borisav - BOŽJI LJUDI
I za čudo kako je bio lep, naočit. Samo kad ide, ide zgrčeno, krijući se, sve uza zid i jednako trepćući i šmrkćući kao na plač. Niko ne zna odakle je, tek znaju da se odjednom našao međ slugama čuvenog gazda Pante.