Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
kaluđer, kad su negdje uz post preda nj donijeli pečenu tuku, i ovijem rečima kao pretvorivši je u ribu, stao jesti. Štođe, štođe!
Štođe, štođe! — Nekakvoga popa, koji je rđavo čitao i preskakao riječi, zapitao neko gdje je učio knjigu a on odgovori: „Štođe,
— Nekakvoga popa, koji je rđavo čitao i preskakao riječi, zapitao neko gdje je učio knjigu a on odgovori: „Štođe, štođe“; onda mu onaj, koji ga je pitao rekne: „Va istinu i čitaš štođe, štođe“. Ako je i Bogu, mnogo je.
— Nekakvoga popa, koji je rđavo čitao i preskakao riječi, zapitao neko gdje je učio knjigu a on odgovori: „Štođe, štođe“; onda mu onaj, koji ga je pitao rekne: „Va istinu i čitaš štođe, štođe“. Ako je i Bogu, mnogo je.
neko gdje je učio knjigu a on odgovori: „Štođe, štođe“; onda mu onaj, koji ga je pitao rekne: „Va istinu i čitaš štođe, štođe“. Ako je i Bogu, mnogo je. — Kaluđer i đak došli kod nekake babe da svete vodicu.
neko gdje je učio knjigu a on odgovori: „Štođe, štođe“; onda mu onaj, koji ga je pitao rekne: „Va istinu i čitaš štođe, štođe“. Ako je i Bogu, mnogo je. — Kaluđer i đak došli kod nekake babe da svete vodicu.