Upotreba reči štrčao u književnim delima


Vasić, Dragiša - CRVENE MAGLE

Levu cipelu bila je skinula i stala na nju sa nogom u čarapi na kojoj je veliki čukalj štrčao kao detinja pesnica. Na glavi je imala onu tipičnu kapu Nemice, sa podvezenom mašnom ispod brade, na kojoj je takođe

U situ je bilo žita. Na stolu je drhtala mala dojana svećica. Jedan kraj badnjaka štrčao je iz peći. Pozvaše ga da džarne, celiva ga i izgovori neke reči. On to učini poslušno, osuđenički, tajanstveno.

Crnjanski, Miloš - Seobe 2

Imala je lice belo, kao u Turkinje u haremu, a lepo, kao u bule. Mali nos, koji je štrčao ružičasto, mala usta, u kojima se jezik, kad bi pevala, valjao. Osmeh veseo. Ali su se naročito njene oči pamtile, dugo.

Kuće su u Tokaju imale crvene krovove, ulice behu krivudave i prazne, a iznad varošice štrčao je crkveni toranj. Na bregu, iznad krovova, crnelo se utvrđenje, koje je bilo čuveno – zidano od belgijskih i

Dva jarka, sa vodom, isto tako. Više prepone nisu bile više, nego Engelshofenove, u Temišvaru. Zid, međutim, štrčao je uvis, vratolomno.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1

Viši komandanti sa ordonansima odjahali su u pravcu sela, oko koga se u ovome momentu vodila borba. Štrčao je zvonik crkve, kao da vapije za pomoć.

Stanković, Borisav - GAZDA MLADEN

Iz kuće peo bi se ka kapiji sa ključevima. I samo da baba ili mati što ne pomisle, pogurenije bi išao, jače bi mu štrčao tanak vrat sa šupljinom moždane kičme, jače bi saginjao glavu, da samo izgleda ozbiljniji, temeljitiji.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti