Ćopić, Branko - Orlovi rano lete
Tamo je ona duboka jaruga, ponor gdje uvire potočić, drekavac, uuh! Pažljivo razmičući ljeskove grane, on se šuljao ivicom Gaja, zagledao tragove, tražio nije li negdje nedavno sječeno.
Ko li je to pisao, ko li se to šuljao po njihovu logoru? — Šta da radimo, otkriveni smo? — potišteno upita Stric obraćajući se Jovančetu.
— Striče, zašto si otišao, a da se ni obazreo nisi. Jednom je, tako zamišljenu, iznenadi Jovanče. Šuljao se njoj iza leđa, očekujući svaki čas da će se oprezna djevojčica, kao i uvijek, okrenuti još prije nego on do nje