Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1
Komandant naredi da posluga siđe u zaklon. Zavlada tišina... U vazduhu se razlegalo neko šumorenje, što je nagoveštavalo kretanje neprijateljske artiljerije. Vojnici se nisu varali.
Posle onoga strašnoga dana, carovala je svuda okolo grobna tišina, koju je narušavalo samo uspavljivo šumorenje kišnih kapi.
Sedimo šćućureni u zemunici i s dosadom slušamo monotono šumorenje kišnih kapi. Šljapkaju vojnici po vlažnoj zemlji, mokri i prozebli... Niko vatru ne sme da založi.
Ćosić, Dobrica - KORENI
Sluša. Hoće da veruje. Nije ni osetio da već ide putem kroz selo, ne čuje da je šumorenje pola umuklo, a već je pred vratima svoje sobe. Ivica dovratka žulji mu čelo. dugo ne sme da uđe. Sebe se boji. I nje.
Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ
Ovde: blistajuća mesečina na blistajućem Vilinskom gumnu. Tamo: rat, krv, jauci, smrt. Ovde: tišina, šumorenje Belog potoka, vuge u žbunju.