Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA
Utom opet jedan aga zaviče na Muju da im što slaže, a Mujo jednako šuti. Na to svi skočiše. — Te što ti nije da ti nije, valja ti nam štogod slagati!
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
Hladan kao bogojavljenska testija. Hladan kao stena. Čist kao sunce. Čuva ga kao oči u glavi. Šuti kao mramor. B) SUPROTNA Batli kô bjeli zec. Bijeli se kao tava na snijegu. Boji ga se kao vrana skeledžije.
3. O TURCIMA 1 Pitala šćer oca: — Koji ono ljudi prođoše sad ispod našega sela? — Šuti, ćerce, nijesu ono ljudi no Turci. 2 Pitao knez agu: — Ma hoćete li vi, Turci, vazda tako uživati, a ništa ne raditi?
I zdravo, braćo, svaki kao ja po dvije, da nam krivo nije. (Dok napija, svak šuti, samo se kadikad čuje pokoji: „Amin, bog te čuo!“) 5 Hvala domaćinu, rukom delio, a srcem veselio!
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
Šutio je onako kao što šuti jaje ili stolica. Zvao sam ga ujkom Bertom. On je, rekoh, naslijedio starog gospodina u fabrikaciji mastike.
Narod se strpi i šuti, a u sebi misli: čekaj, čekaj, doći će i moj čas! Pa kad osluti momenat njene slabosti — obično to biva u ratovima i
” I u onom takvih ležat će toliko sabijenog prezira kao da je izgovorio najpogrdniju riječ. Neka mu bude! Neka šuti ako voli! Tako me bar neće smetati u pisanju.
Umjetnik, kako se to u moje vrijeme govorilo. Da, gospodine!... A on samo šuti. Pa dobro, brate dragi, dokle ćemo tako? Koji ti je vrag u toj tvojoj ošišanoj seljačkoj ćiverici! A ko zna?
Izgleda da mu je povrijeđen jedan bubreg. Od juče mu se stanje pogoršalo. Čini mi se da ima i časova klonuća. On šuti, krije ih. Dok je budan, drži se; mrk je, zakopčan, gotovo nabusit. Ali u snu je nemiran; vrpolji se, znoji mu se čelo.
Sjedne na stolicu malo podalje od mog kreveta, zuri u mene, i šuti. Tek s vremena na vrijeme rekne: — Ha, što ćete, trpjeti nam je red! Pa dalje sjedi i šuti. Pokušavam da čitam.
Tek s vremena na vrijeme rekne: — Ha, što ćete, trpjeti nam je red! Pa dalje sjedi i šuti. Pokušavam da čitam. Ali ubrzo odlažem knjigu. Zamara me.
Priča i priča, a ispod oka pogledava na bolesnikov voštani nos, i opet broji minute. A bolesnik šuti, gleda u dugmeta njegova prsluka i u sebi prebraja njegovo brojanje.
Tek odjednom izbaci neodređeno: — He, što ćete. Svi ćemo tako! Pa dalje sjedi, zuri u me i šuti. LXXII Opet sam u svojoj sobi. Stvar je, dakle, ipak bila lakša nego što sam vjerovao.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
— Šuti, budalo, — odgovori mu otac — zar misliš da će iz živa jagnjeta izvaditi džigericu? Kad bude džigerica, biće i jagnje.
— Vala, ako je i vladika, nije božiji svetac; ja volim mojoj gladnoj đeci no svijem sitanijem vladikama. — Šuti, zlo te smelo, — poviče mu pop — nemoj da te vladika prokune.
Kočić, Petar - IZABRANA DELA
— ču se Lujo ispod haljinice. Jablan pase, šuti, ništa ne odgovara. On ustade, pomilova ga, izvuče iz stoga dva snopa zobi, metnu pred baka, pa leže kraj njeg'.
— 'Ajde, stari, prtljaj! — vele mu đendari. On sio na kućni prag, podnimio se na obje ruke, pa šuti i gleda u zemlju. — Neću! — izdera se Mijo silovito, pa podiže oči, u kojima se svijetlilo nekoliko suza.
Izvuko' se ja iz sijena i primako' se brvnima. — Šuti, Mićane! — viče Partenija. — Šuti, ne diši! Eto ga! — Bradara, s kaluđerom na srijedu! — viknu Simeun i sjâ s ata.
Izvuko' se ja iz sijena i primako' se brvnima. — Šuti, Mićane! — viče Partenija. — Šuti, ne diši! Eto ga! — Bradara, s kaluđerom na srijedu! — viknu Simeun i sjâ s ata. — Nije, Simeune, 'vođe kaluđer.
Sluga sam prepokorna!... Ama, kakva je ovo kuća đe se ni Bog ne prima? Sudac: jedna! David: Šuti, marvo jedna! To je lako reći. Eto i ja velim.
Šta je tebi? Da ti nećeš prećerati s tom tvojom naukom!“ — velim joj ja. „Šuti, sunce te nebesko spržilo, kad ništa ne znaš!
! O, mlogo, po Bogu braćo! Pa koliko ste onda vi? Pisarčić: Jest, jest, Davide, četrdeset si gradi budala. David: Šuti, vuzle jedno vuzlasto! (Isprsi se, zatrepta očima, u kojima se zasvijetliše suze neizmjerne mržnje i pakosti.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
On će kazat na mene je carstvo. Šuti Marko, ništa ne besjedi, na šatora ne okreće glavu. Malo l' ti je, — ostala ti pusta! — već s' o tuđe otimate carstvo?
On će kazat na mene je carstvo. Kaži, Marko, na mene je carstvo, oba ćemo bratski carovati!“ Šuti Marko, ništa ne besjedi, na šatora ne okreće glavu.
Kaži, Marko, na mene je carstvo, ti ćeš, Marko, prvi carovati, a ja ću ti biti do koljena!“ Šuti Marko, ništa ne govori, na šatora ne okreće glavu.