Upotreba reči šutio u književnim delima


Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba

baš ništa od one unesrećene, nijemo patetične izdvojenosti koja na dječake u pubertetu zna da vrši tolik uti- sak. Šutio je onako kao što šuti jaje ili stolica. Zvao sam ga ujkom Bertom.

Starac je šutio. Tuckao je neko vrijeme kapicama cipela. Bilo da mu se sad to učinilo već sasvim bezizgledno, ili što nije htio da me

” ... — Hm! Svašta li i tebi pada na pamet! — Bogami, svašta, pravo veliš! Putem je šutio. Što uvijek brbljaš, spočitavao sam sebi. Izlaneš sve što ti na pamet padne! Eto, očevidno si ga povrijedio!

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA

Svaku večer starac bi lijegao prvi, ali zadugo ne bi mogao zaspati, nego bi šutio pod ćebetom. Jednu večer zdogovaraju se divovi, a on sluša ispod ćebeta, da ga tu noć na spavanju premlate ćuskijama i

Sva su čeljad govorila sa siromahom, a onaj starac uvijek šutio. Siromašak upita onog drugog čovjeka što onaj starac ne govori.

Kočić, Petar - IZABRANA DELA

— Baš niko ništa, Vujo! — trže se starac i obrnu se djetetu. Mali je šutio i umorno, iznemoglo koračao za kravom. Od suve studeni na njemu se bijaše sve nakostriješilo i ukočilo.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti