Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
Što je dosta rijetko kod djece, znao je i šutjeti. Katkad i po čitave dane. I njegove šutnje bile su možda značajnije od njegovih riječi.
Lagano zastrto nebo, tišina u kući. Čas sabrane šutnje pred kišu. U blagovaonici, stari klavir na tankim, krhkim nogama, požutjela zubala kao okorjeli pušač.
Nadureno sam podnosio značajne šutnje mojih tetaka i kratko presijecao bakina zebljiva natucanja. Leškareći s rukama pod glavom na žalu ili na terasi „crvene
Uokolo krug preneražene šutnje. A žrtva, grdno porasla u dostojanstvu, neslućeno velika u ornatu svoje bespovratnosti, uzlazi držeći čvrsto u ruci
Pomišljam: ako umre, to će biti smrt s majonezom! Velike šutnje, katafalci, trodnevni obilasci mrtvog tijela, drapirani bijelac u sprovodu.