Upotreba reči šuškao u književnim delima


Glišić, Milovan - PRIPOVETKE

Prozvali su ga Simica, što je bio malen i hitar kao petlić; Šuškalo su ga prozvali što je šuškao kad govori. Njegove taljige i mršavo, mrko kljuse, svi su dizali na podsmeh — iako su to bila jedina kola u kojima se

Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

Noć se spusti na zemlju. Beše to tiha, letnja noć bez mesečine. Iz luga se čula pesmica ptičija; vetrić je šuškao po lišću kao mali lopov... Oko Stanka se zemlja okretala. Već mu prekipe. Ciknu i baci Surepu ove reči: — Ti sedi...

— Kao da mi rođeni odoše! — reče Nogić... Ostalo je ćutalo kao nemo... Samo je vetrić nemirno šuškao po zelenom lišću... Sunce je peklo i kroz gusto lišće. Plavilo nebesno gotovo pobledelo od njegovog sjaja...

Otišao bih samo da celivam onaj svoj prag!... — Idi, Stanko!... Eto, i Aleksa može s tobom poći... Vetrić je šuškao zelenim lišćem, granje je puckaralo pod nogama, tice su pevale pozdravljajući beli dan, a kroz šumu se čula huka

Crnjanski, Miloš - Seobe 1

O Rusiji nije više šuškao samo on, već i drugi. Jedan od prvih koji ode u Rusiju, đeneral Stefan Vitkovič, bio im je zamutio mozak svojim

Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje

Okreći konje natrag. Sad se i seljak uozbilji, zamisli se, neodlučno se obazre oko sebe, pa se vrati kolima. Šuškao je tamo nešto sa ženama, pa onda svi siđoše s kola i s legitimacijama u rukama priđoše rampi. Prednjačio je kum kočijaš.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti