Upotreba reči žacnu u književnim delima


Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI

— Ta ne ljuti se odmah. Ti se od neko vreme baš... — I zastade. Znao sam kuda je ciljala. To me žacnu, planuh i skočih ljutito. — Zar sam ja kriv što smo mi sirotinja? Evo, baš kad hoćeš — viknuh i bacih tabake.

Ćipiko, Ivo - Pauci

— Hoćemo i ja i brat, — odgovori mirno djevojka i pritegne k sebi kozu. Ta ga vijest ljuto žacnu: — I ti? — reče suho. — E, da ča ćemo ovdje?! Brzo će nam sve odnit', a brat piše da je posla' pineze.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti