Dučić, Jovan - PESME
Mir. Zadnji je talas došao do hridi, Zapljusnuo setno i umro kraj žala. Noć miriše tužno čempresovom smolom. Nebo pepeljasto.
Čujem i sad: huji ispod oštrih žala Isti stih, još isti što me nekad srete — Stih iz strofe ko zna kada započete. ZVEZDE S ostrva Lopuda Visoko u
Dok večernja magla iznad nemih žala Pada, kô zaborav, nečujna i siva. Penuši se talas i mirno celiva Slano crno stenje na rubu obala.
Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI
veliki uspeh i kod književno obrazovanih ljudi, kojima se dopala njena prodirna i bolna poezija »derta«, »sevdaha« i »žala za mladost«, i kod velike publike, koja voli ono što je živopisno i hučno u njoj.
Raičković, Stevan - KAMENA USPAVANKA
JAVA Na ostrvu Javi šta je moja java Dok mi nebo usijano na ramenu spava I dok okeanska voda čudno plava Pesak sa žala u sebe odronjava.
) Da li da krenem Bogu? Ili okrenem vragu? Da maknem nekud nogu Il stojim u svom tragu? Sam nasred pusta žala Sa glavom koja strši Pod suncem što je loče: Kao u zevu ala Ja čekam da se svrši I ovo što ne poče.
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
obrasle iglastim žbunovima, iz čijih se ogranaka cjedi mirisava smola, i između njih vire sure stijene sve do vlažnoga žala što se bliješti na plitku.
Još tutnji izdaleka, a po uvalicama, vraćajući se, valovi sa žala, bučeći, kotrljaju pijesak. Žene i čobani mole, a veslači se napiru da čim brže prođu pored krajnjega rata od školja.
se naprijed kreće i ostavlja za sobom vonj voštanica i zadah starih tunika, a prati je oštri vonj morske oseke i suva žala.
što na kamenu ležahu na uskolebanoj pučini, o koje se silom talasi lome, i zadrti pusti rati oko čijih bijelih vlažnih žala pjene se valovi, jureći u mirne zaklonice da opočinu. .
Ćipiko, Ivo - Pauci
A samo radi vas i s vama ja sam zamišljao divnu sliku. „Činilo mi se da nas tik žala čeka hitar čamac; more je mirno, dubinu mu mjesec osvjetljuje...
Ršumović, Ljubivoje - MA ŠTA MI REČE
talas Srce mu je htelo pući U malenoj praznoj kući Koju grle kao vreže Pocepane stare mreže Jednog dana preko žala Dunu dašak maestrala Alas uze svoju lađu A sudba htede da se nađu Tužni alas i bela školjka Koje muči ista boljka