Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
Tako se, preko noći, bivši veseljak i naprdalica preobrati u „Žalobitnog Đuru“. Dvorištem se čuje konjski bakit. Đurajica i Milorad stižu pred kancelariju jašući na golu đogatu.
Oko mene braća Grmečlije, pa drug druga ostaviti neće . . .“ Niže Milorad pismo, pjesmu Žalobitnog Đure, đedo ćutke plače, a Car Dušan zakrenuo glavu u ćošak, pa mu suze kaplju u lonac s ohladnjelim, stinutim grahom.