Jakšić, Đura - PROZA
Jedva je čekao da mu se učenici iskupe. Oni su mu popunjavali onu tužnu prazninu, koju su mnoge žalosne godine u starčevim grudima ostavile... Među ostalim mladićima onoga vremena beše i neki Đoša Lazić.
Dučić, Jovan - PESME
Tu večernje vode huje tihom tugom, A žalosne vrbe šume zaboravom. U zelenoj jasnoj pomrčini granja, Tu nađem Samoću, u ćutanju večnom, Bledu, pokraj reke; tu
Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA
— Ta, i’te, vi se samo šalite; di ste i’ sakrili? — Pa pojeo, milostiva! — I-ju, mene žalosne! Zar tolike krofne?! — He, he, iz vaše ruke, pa ne zna čovek šta je dosta!
Popa naredio da se patak zakolje, a popadija odlaže smrt jednako: »Jao mene žalosne! — govorila bi popadija, — a kud bi bio virtšaft bez pátka.
Kud ćete tako? Ta spala vam donja bela suknja, pa se vuče; ta saplešćete se, pa ćete razbiti nos. — Jao mene žalosne! — viknu očajno gđa Gabriela, koja je bila već prilično odmakla. — Ju, ubio je bog; kako to da mi pasira!
— Ta pogledajte ga bolje koliki je, ta nije valjda veći od njega ni onaj »zub vremena« što se zove! — Jao mene žalosne! A otkud sad opet konjski zub! — »Zaboga, ta gde ste ga samo našli!« veli mi gospodin vladika.
Vasić, Dragiša - CRVENE MAGLE
Samo je pronalazač fitilja spavao s bradom na grudima i patentom među kolenima. A Jurišić sedi, sluša sve one žalosne istorije po redu, muči se i misli: Boga mu milog, gde sam ja ovo upao? Eto slušam ja i mučim se.
Crnjanski, Miloš - Seobe 2
A sve što je sebi nazidao, za to vreme, u vetar, eto, sve se ruši. A te ruševine su žalosne, iako su nevidljive, kao što se i vetar ne vidi.
Te priče su bile žalosne. Oni su, jedan narod – i tako već namučen – iseljavali. Kao što je ono naseljavanje Nemaca, sa Rajne i iz Lotaringije, u
Teodosije - ŽITIJA
I pišući k njemu bratske i milostive i žalosne reči, govoraše: „Kada je tvoje prepodobije, gospodine, od nas otišlo, i sveti otac naš Simeon, kao što vidimo, duhom
Cvijić, Jovan - PSIHIČKE OSOBINE JUŽNIH SLOVENA
— Ovih osobina nema kod svega dinarskog stanovništva, ali se na njih često nailazi. One su karakteristika njihove tako žalosne i tužne istorije za vreme duge turske vladavine.
Danojlić, Milovan - NAIVNA PESMA
„sećanja” na neproživljene ratne dane,- „mržnja” prema gnusnom okupatoru — sve to u ovim sastavima poprima čudovišne i žalosne oblike, a idejno ispovedanje se svodi na lakrdiju.
Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI
U Crnoj Gori u početku XIX veka prosvetne prilike bile su žalosne, i još 1826. vladika Petar I pisao je da u zemlji sem njega nema drugoga »čteca i pisara«.
napisao ceo jedan niz ljutih satiričnih pripovedaka i alegorija, u kojima su snažno žigosani nedostojni suvremenici i žalosne političke prilike.
Radičević, Branko - PESME
tužna ugledala I tužna se nazad dala, Tužna kâno tužna mati, Kadano se s groblja vrati, Kud jedincu svome ode U žalosne u poode. Za njom gleda, oh moj Bože, Uzaman je, bit ne može — Zato da mu bol odlane, Zato da je jadnu mane?
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1
A okolo ljudi tmurni i ozbiljni, kao da se stide žalosne uloge. Potporučnik, važan i narogušen, ubeđivao je sebe da izvršuje pravdu. Onda su osuđenog vezali...
Crnjanski, Miloš - Lirika Itake
što si me srela na moru i zbrisala mi sa čela žig majke bludnice i roba oca, skinula mi sa vrata zmije, žudne, žalosne, ženske ruke, slava, Slobodo!
Danojlić, Milovan - KAKO SPAVAJU TRAMVAJI I DRUGE PESME
Baru si nacrtao, al prsti još te svrbe: Znak da tu fale jedna ili dve žalosne vrbe. Vrbe ne moraš crtati: one i same mogu da Dođu, u proleće, sa vetrom, ko zna otkuda ...
CIPELE Visoko su se, visoko ispele Jedne lakirane damske cipele, I pogledale, sa visine Sve te žalosne zemne istine Pune prezira, ubeđene sto posto Da je sve što je ispod njih — prosto I nedostojno nežne božice Koja
POJAVA DžAMBASA A vakum Pantić, krut od nesreće Ko maketa na proslavi Prvog maja, Po glavi žalosne misli premeće, Vezuje, spaja i prekraja: „Ko samo smisli ovo umeće? Muci mojoj hoće li biti kraja?
Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE
Tu večernje vode huje tihom tugom, A žalosne vrbe šume zaboravom. U zelenoj jasnoj pomrčini granja Tu nađem Samoću u ćutanju večnom, Bledu, pokraj reke; tu sedi i
Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE
i milosti nekako i gledao ga zadugo sve dok su oni drugi, što nisu bili okovani, radili neke vojničke vežbe, puno i žalosne i komične scene, jer svi oni nisu bili vojnici, nisu znali da idu „u nogu“, da okreću glave „pozdrav nalevo i nadesno“
Po svemu bio je to jedan od onih prosjaka žalosne sudbine, koga je glad gonila negde po ovom mrazovitom vremenu, što je put učinilo gotovo pustim.
Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)
hotimice odabranim gluvonemim slugama, pre je posledica nego što je uzrok , i pre služi za simboličko uokvirenje njene žalosne sudbine nego što je objašnjava.
Jovanović, Jovan Zmaj - DRUGA PEVANIJA
Oh, žalosne kobi! Oh, udesa ljuta — Kad se vrli klone Hudima sa puta. 1883. MARIJA TRANDAFIL Bog joj dade blaga zemaljskoga
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
Vlahović), koji je donde u mislima izgubljen za stolom sedio, tiho se prenuo iz mislenog sanjanja na ove daljne, žalosne glasove, i neopisano istinito i drastički izgovorio je monolog prvi: Tako je moralo biti!
Jakšić, Đura - JELISAVETA
— Mletačkog dužda porod pakosni — Ne prođe dana za tog vremena, A da sinovi naših planina Tiranstva njinog sledi žalosne Mučeći mukom ne osetiše.
Čajkanović, Veselin - REČNIK SRPSKIH NARODNIH VEROVANJA O BILJKAMA
Kad se b. sade, mora se jako lagati, pa će biti debele (ZNŽOJS, 19, 201). U kuvanoj vodi od b., žalosne vrbe i krastavaca pari se od pokostice (ZNŽOJS, 7, 1902, 164). Drobom od b. oblaže se micina (ZNŽOJS, 11, 263).
Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ
prhnuti u prozračno nebo kao ševa iz nezgrapne krletke, natrag u visine, razdvojiće se na hvat od zemlje od ove moje žalosne, ružne ljušture koja će se raspasti od udara na šiljatom kamenu. Možda je pravi trenutak da to i učinim. Baš sada.
Ilić, Vojislav J. - PESME
Ah, ja razumem smisô žalosne jelinske bajke I njenu beskrajnu tugu nesrećne i bolne majke, Nad travnim dečijim grobom. Al' ova svečana tuga misao
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2
Iziđoh. Duvao je vetar, pa mi se činilo kao da se smrt zlokobno ceri, te požurih da sam što dalje od ove žalosne barake. Došla je i komisija, te po spisku predadoh decu. Odmah zatim stiže i lađa.