Cvijić, Jovan - PSIHIČKE OSOBINE JUŽNIH SLOVENA
vrsta stinjene i suzbijene osetljivosti i ponosa koje teško pokazuju, a uvređeni nose uvredu u sebi godinama kao otrovnu žaoku.
Maksimović, Desanka - TRAŽIM POMILOVANJE
Nisam ni vlastelin ni sebar koji se sveti, koji vraća žaoku za žaoku, sram za sram, nož na srcu za nož na oku, ja se po srcu ne upravljam, ja sam car zarobljen zakonima koje
Nisam ni vlastelin ni sebar koji se sveti, koji vraća žaoku za žaoku, sram za sram, nož na srcu za nož na oku, ja se po srcu ne upravljam, ja sam car zarobljen zakonima koje propisujem sam.
Rakić, Milan - PESME
svako, veliku il̓ malu, Spustilo je u nju milostinju koju, Ljubav ili mržnju, pogrdu il̓ hvalu, Osmeh ili otrov i žaoku svoju.
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
Njegovi kratki duhoviti i dvosmisleni odgovori na postavljena pitanja zajedljivi su i imaju otrovnu žaoku (Kad ga aga upita: — Kako s ljetinom? — Raja odgovara: — Slabo aga: da se mogu izduvaniti, lako bih se izljebio.
Šaljive zdravice mogu da imaju i svoju opaku žaoku (Ove godine sinove ženio, a dogodine snahe udavao; Ove godine u mehanu, a dogodine u apsanu itd.).
Božović, Grigorije - KOSOVSKE PRIČE
Nijesam se nadao, nijesam nikad!.. Gosti kao da osetiše žaoku, pa se jedan za drugim počeše uspravljati i sedati, okrećući se popu kao da su tobože dosle spavali i tek sad ga
Miljković, Branko - PESME
plod posejan u paklu na nebu ne sazrije Ako namere dobre srce voću Podari, kakvom vatrom vođeni idu, Dok pčela stavlja žaoku u slatkoću Za smisao leta na iskusnom zidu. O, opija me vatra tako trezna Oko tvoje glave ko proleće!
Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja
I dve „otmjene” porodice su prisutne daju ton, i staraju se da nekoga nečim zadive i zadenu mu žaoku zavisti u srce... Sve plesnivo.