Upotreba reči žare u književnim delima


Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI

³ Drugim sredstvima devojke u Popovcu postižu isti cilj: „Djevojke uoči Đurđevdana posade struk koprive (žare) i namjene ga na svoju udadbu. Na koju stranu bude žara prevjesila, vjeruju da će se na onu stranu i udati.

Maksimović, Desanka - TRAŽIM POMILOVANJE

zaostaju bar pola koraka, za one koji ne umiru na vreme, koji boluju od osvrta i rastanaka, za one koji ne pale i ne žare, za stare podvige i za slave stare, za one čiji je zavičaj na obalama prošlosti ostô, za njihovo gorko sećanja

Radičević, Branko - PESME

Osim druga ovde svega, Mene stvori iz ničega, Duom tvojim ti podunu, U meneka dušu sunu. A u dušu dade žare, Dade meni lepe dare, Moje duše žarki poji — To su, Bože, dari tvoji.

Kostić, Laza - PESME

kad vidim pametare gde s' klanjaju šupljoj sili; kad junake vidim stare gde ih skotska naslad gnjili, te sad ono pale, žare, čem su bili borci čili; da želucu nije smetnje, mač otpašu sa bedrine: — take slike nisu vredne budaline Savedrine.

Ćopić, Branko - Čarobna šuma

Niz neke strane, urvine prave, lete na turu i preko glave, repovi praše, oči se žare, a torba drnda niz kamenjare. Pijetao ne zna, od straha slijep, gdje mu je glava, gdje li je rep.

Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba

A tamo — čistota snjegova od kojih žare oči. Alpe, velike vjekovite bijele tišine u dolinama. Egzotična beskrvna poznanstva.

Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA

Derva ima, ali bukve, sirove i stare, Mnogo s’ dime dok uspire do plamena žare, Tako novi kalendari naše vreme pišu, — Prolivajte, oči moje, gorkih suza kišu.

Šantić, Aleksa - PESME

Smorne oči dižu i naginju vedra, Prosipa se voda i na gola nedra, Počađala, curi... Vrhovi se žare — Tiho veče šušti u grimizu svile; Oni kući idu, kao senke milê Putem, pokraj groblja, uz jablane stare. 1912.

Šušte račve stare, Kao da mašu na čupave čete Oblaka ranih što se tiho žare I plove tamo, preko polja tije', Po zlatu ječma i šenice jâre, Gdje trepti jutro i svjetlila lije, Pada po drvlju i

Sad polegoše i 'šenice jâre Pokrivaju ih vrsi uzdrhtani I, rosni, lako u zori se žare. I kosci kose, i dok vjetar rani Povija klasje, sa žilava vrata Mrse se, viju perčini im vrani.

Ćopić, Branko - Orlovi rano lete

Tuđinski osvajač brzo je našao i svoje pokorne i vjerne sluge, dao im oružje i vlast i pustio ih da žare i pale po svojoj rođenoj zemlji.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti