Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA
Pod jednim kotlom bijaše malo žeravi, pod drugim više, a pod trećim najviše. — Vidiš li, — reče mačka vojniku — pod ova tri kotla valja da ložiš; pod onaj
— Vidiš li, — reče mačka vojniku — pod ova tri kotla valja da ložiš; pod onaj što je poda nj malo žeravi, pomalo loži; pod onaj što je više, malo više; a pod onaj treći, što je najviše, najviše treba da ložiš...
Mačka iziđe napolje, a vojnik, prije nego što je poč'o ložiti, brže-bolje priđe kotlu pod kojim bijaše najmanje žeravi i otklopi ga govoreći: — Zar da budem toliko lud da ne vidim šta se u njima vari! Kad šta ćeš da vidiš!
— O-o-o, ne boj se, neće ti bit' zima! — odgovori vojnik i otklopi kotô pod kojim bijaše malo više žeravi. Kad u njemu: vari se onaj isti obrst što ga nije šćio avancirati. — O, gospodin obrste, jeste li vi to?
— reče vojnik i naloži poda nj cio naramak drva. Zatim otklopi treći kotô, pod kojim bijaše najviše žeravi. Kad u trećem kotlu: vare se dva prosta vojnika. — Jadni moji vojnici!
— reče ovaj i odgurnu svu žerav ispod nji', pa prigrnu pod obrsta. U to dođe i mačka spolja, pa kad viće da nema žeravi pod onim kotlom što mu je rekla da poda nj najviše loži, sjeti se da je ovaj gledo šta se u kotlima vari te će mu reći:
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
Čovjek odgovori: „Bih.“ „E, pa dobro... lijepo!“ reče đakon, kao na žeravi. „Pričekajte, Gospodar će da se vrne do malo.
Onaj drugi ne šće da puši, no zvjeraše u ženske. One bjehu kao na žeravi, jedva čekajući da Pejo počne zapitkivanje, uprav kao u sudu, to je, uzgred da rečemo, sveopšti običaj u našim
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
— podugačak i podebeo štap, čiji se jedan kraj veže psu za ogrljak a drugi za kolac (da ne bi pas pregrizao uzicu) žeravi — ždralovi živina — živa rana koja kad na jednom mestu zaraste — na drugom se otvara zavrćkolo — „kec“, krajnji igrač