Upotreba reči žeženog u književnim delima


Radičević, Branko - PESME

svakoga je blaga: Na hiljade laganih konjica, Na hiljade krava i volova, Ovcama se ni broja ne znade, A tog srebra i žeženog zlata.

Kostić, Laza - PESME

se slegne slatki sanak u nj, čuvaru našem željen podaj mig — pa umesto krvnika roda tvog u tvoj će pasti blažen zagrljaj žeženog zlata nebrojeni slog, i purpura i kamen samosjaj.” Ućutao je gazin stari knez — iščekuje se Delilina reč.

Olujić, Grozdana - NEBESKA REKA I DRUGE BAJKE

— Misliš? — nasmeja se Taško Oraško i pruži mu plod oraha, sav od žeženog srebra sazdan. — Ja sam u njemu, čuvaj ga, mogu dolaziti samo noću... — Kad se probudim, ničega neće biti!

— Šta je ovo? — podskoči starac od čuda, ne verujući, i ispusti orah sav od žeženog srebra sazdan. Zatim protrlja oči, ali orah je i dalje bio tu. Ispod oraha dopirao je nečiji tihi smeh.

Olujić, Grozdana - SEDEFNA RUŽA I DRUGE BAJKE

— Otkuda ovo ovde? — zapita se, razrogačivši oči. Među prstima blještali su mu hladni i oštri listići vrbe od žeženog srebra iskovani. Sa prsta mu je kapala krv. Sunce se baš rađalo.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti