Crnjanski, Miloš - Seobe 1
nepomična, od iznemoglosti, kao mrtva, sa očima svojim upalim, sa kožom ispod koje se videla svaka kost i svaka žila i žilica.
Crnjanski, Miloš - Lirika Itake
U strasti očiju plavih, i žilica jako ljubičastih, i grudi ko cvetovi što venu, cvetovi beli prvi... Markizom, što bleda od uživanja bezbožna, ironična
Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
Brne je u strahu posmatrao sinovca. Na njegovu blijedom licu treperaše svaka žilica, njegovi snažni i gipki udovi bijahu tako pokorni njegovoj volji, da to strica neugodno dirnu, te, ne znajući, zašto
Ćosić, Dobrica - KORENI
Slika se utisnu u zanesene oči i grešna vatrica opali mu ispupčene jabučice, pune plavkastih žilica. Kad se to uselio strah u njegovu kuću? zamisli se.
Zamirisao je crni luk i svojim dahom i sasušenom zemljom u beloj bradici žilica. Tu, u večitom mraku, u kaci punoj pšenice, mirno borave njegovi dukati. Obe ruke do lakata pobo je u pšenicu.
Sporo mu se približavala idući niz oštru strminu ravnog detelišta, bolelo je treperenje žilica u zatutnjalom srcu, srce joj celom težinom nagazilo na glavu, srušiće se, kosa će joj izgoreti.
krckanje se nastavlja u jezi umiranja što dugo traje, a nema ruke da ga odloži, da zaustavi zvonko kidanje i gnječenje suvih žilica, jer Andra, kroz zamućen dan i hrastove talpe četiri prsta jedre, Vidi Raku apsandžiju kako stoji opuštenih ruku i čeka.
Čajkanović, Veselin - REČNIK SRPSKIH NARODNIH VEROVANJA O BILJKAMA
Kad je konj oboleo od »murdarluka«, probuši mu se šilom koža na đerdanu, i kroz nju provuče žilica od k. Najbolje je naći k. »jedinac«, sa jednom glavom ili jednim cvetom (SEZ, 13, 429; 14, 350; 17, 579; 19; 333).
U Peku i Zviždu goveče se zatravljuje na taj način što mu se »šilom probije koža pod grudima i na tom mestu uvuče žilica kukureka« (Zbor nik Etnografskog muzeja, 1953, 265).
Petrović, Rastko - PESME
provlače se lagano, fosforno ponorne reke, Tankim mlazima sjaja, ruke koje su ljubile, Kroz tamnu ponoć zemlje, izmeđ žilica smreke, Ispod toliko bila koje su svud sadile.