Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
Ah, bjeda moja, bjeda povsjudi! Njet mjesta nigdje gdje živut ljudi da bi mnje žiti i sebe sviti za njekoj Den, za njekoj Den.
No tamo dobrje, tam' izrjadnoj svjet, tam' žiti blago, tam' gdje mene njet, kudi ž' vernu eja, zlob ne minu eja ja prebjednoj, ja prebjednoj. 1762.
priroda ustrojila Každoj tvari s drugom biti; Ljubve strast v serca vlila, Žizi jeju osladila, Poveljela v ljubvi žiti. Zato golub golubicu, Svoju miluju ženicu, Pokraj hladna istočnika Na travicje provoždajet, K slasti ljubve vospaljajet.
Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU
vaskres život nam darujet I lučše ješte dati obeštujet, Hristos vaskres i ne umret k tomu, Na vsegda budet žiti v našem domu. Blaga vnosit vsa v dom naš sa soboju, Đavol musit ustupiti sa zloboju.
G Život va grobe ne mogal dlgo biti, Pošal umrlih s grobu vaskresiti. I groba život žiti naučajet: Život umreti i v grobe ne znajet. Naučil život umrlih ožiti, Dobre umrlim život va grobe imiti.
Svako zlo s vremenom se i meri. 1741. Nije u jelu, nego u delu. Bolje s mirom žiti nego s čirom biti. Pasi se, a i pazi se! Mrak ima muku zašto je bez videla.