Crnjanski, Miloš - Seobe 2
Toliki ljudi umiru, tamo, u Duklji, na zimi, u nevolji. A žizn naša je kratka. Uzela mi je, jednago ljeta, sreću svu. To, debeli, to, bar to, da zaboravim, došav u Rosiju.
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
Zato Sjetovanije i donosim ovde u celini: Mladije ljeta skoro prohode, u meni bjednom žalosti plode što bespolezno žizn svoju slezno prekraćavam, prekraćavam.
Pjej i ti, i po njem, jest li čuvstvo smerti imjeti hošteši, upravljaj žizn tvoju. Ti uvidiš čto vse sujeta, ti usmotriš čto i tebje v skorosti nastojit mračni grob.