Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ
hoteći ništa, baš ništa, poljubivši sebe u pravedno oko, u pravednu njuškicu i u pravedno dupe, podmireni do poslednjeg žmarca, puštaju da ih ponesu krila, laka i bestelesna neka krila kroz dubine neba i prostranstva iznad uboge zemlje, ni gore