Upotreba reči žuborio u književnim delima


Crnjanski, Miloš - Seobe 2

Isakovič je legao, sa sedlom pod glavom, na travu, na ulici, pred Komandom, kraj potoka koji je, tu, kroz travu, žuborio. Njegov husar, probuđen, kraj konja, bio se ispavao. Pokrio je oficira ćebetom, kojim je dotle sebe pokrivao.

Crnjanski, Miloš - Lirika Itake

Stali smo bili pred jednim razrivenim tunelom. Hteo sam da sagledam taj potok što je u mraku žuborio i učinilo mi se da se rumeni, i da je veseo.

Olujić, Grozdana - NEBESKA REKA I DRUGE BAJKE

— Zvezdice lepotice, nove sestrice! — uhvati se oko njih kolo zvezda. Kao srebro zvonio im je glas, smeh žuborio. Smejačko od sreće zatrepta i sinu novim sjajem, ali se Plačko povuče u stranu i namršti.

Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA

Oni ućutaše i predadoše se uživanju prirode. Demokritov vrt beše zaista pravi zemaljski raj. Tu, pored njih, žuborio je potočić, a u krošnjama drveća cvrkutahu ptice. Posle dužeg ćutanja progovori Demokritos.

Jovanović, Jovan Zmaj - DRUGA PEVANIJA

A ja s dragom malo niže Po ruke se držeć’ toplo, Kroz grudi nam strujao je Kao majski miomir. Potočić je žuborio Kao pesma putnikova, A nad nama oblačići Nizali se, gubili se.

Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

— ne ponorom, nije bilo tako strašno, nego poronom, suhim koritom poronuloga potoka koji je ne suviše davno tuda žuborio, i okretala se na njemu i mala vodenica, tako mala da je kolo bilo uspravljeno, a lopate po njemu kao kašike.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti