Ćipiko, Ivo - Pripovetke
—Uto se javi službenica da je čorba na stolu. — Dakle, ča ću reći ostaloj braći? — priupita Žižica i gleda u župnika svojim malim očima, u kojima jednako nešto sjaje. —Reci im što si čuo! — odluči se paroh.
velikom oltaru izloženom; zaklinjao se pred ikonom zaštitnika svetoga Nikole i, ove godine, među prvima prijavio se kod župnika—kanonika i ponudio najveću svotu novaca da na Veliki petak, u noćnoj litiji, bos, nosi veliki, teški križ.
Čekaše dugo dok je sluga donio ključ od župnika, a veli im: — Jedva mi ga fra—Jure dade. Ljuti se. Kaže da nemate prava na vodu nego samo u nedelju, kad k misi dođete..
Dva klapca sa zvonika vrebaju na župnika i, dok ga ugledaše da dolazi, prihvatiše zvona i živo zaslaviše. Makoše se. Stara Stana umešala se među žene, a Marko
Ćipiko, Ivo - Pauci
Bio je tada naš narod, što no riječ, golubinje ćudi i djevičanske prirode. Kad bi vidio svoga župnika, dočekao bi stojećke, skinuo kapu i ljubio iz počitanja u ruku. Istina, bilo je i tada i lupeža i hajduka, ali što ćeš?
No na dušu spuštala se tuga i čisto slutijaše prelom koji će sigurno nadoći i nanovo ga satrti... Kod dućana nađe župnika, koji ga očekivaše, da se s njime okupa. Ivo uđe u kuću, sredi se i pođe sa župnikom k moru.
Ispred „bratimske” konobe ustavi se kod gonjača koji su rasprćivali pune mješine. Ugleda župnika i još jednoga crkovinara, koji je bilježio mast što su ga težaci donosili. — Vidiš, valja da ti oca izmijenim!
Mogli bi pomoći, presvijetli... — Vidim ... Naravno zato sam i došao; ali, vjerujte mi, — i pogleda u župnika, — ima i siromašnijih crkava od ove. Ma vidićemo. Iz crkve mahom idu u školu.
Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja
Prosto je izneverio i gospodin župnika i crkvu. Sedi i kao žedan sluša šta gospa Nola govori, i kad ona kaže nešto zgodno, on tapše rukama ili skače u mestu
Nađu se kod župnika, i toliko... Ko je, i šta je, pobogu, onaj u plavim naočarima? Čandrka po ceo dan na onom točku kao proklet.