Upotreba reči žućkasti u književnim delima


Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA

Lice mu mladoliko, sasvim belo, nos pogrbljen, dugačak, a brkovi tanki žućkasti; po obrazima i bradi izrasle retke žućkaste dlake, koje se i ne opažaju na prvi pogled.

je čovek Gojkovih godina, razvijen, krupan i veoma otresita držanja; lice mu dosta razvijeno, obrijano ; brčići tanki, žućkasti, skoro beli ; obrve tanke, uzdignute i oštro previjene na sredini, ispod njih oštro gledaju i seku dva plava oka, pa se

Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba

U farovima automobila koji su urijetko prolijetali, donji slojevi zraka nadaleko su se otkrivali žućkasti, nečisti, puni prašine. Sašao je s ceste i prešao na travu.

Krakov, Stanislav - KRILA

Ropac pređe preko usta, koja se razvukoše, i žućkasti se zubi ukazaše. Oči su bile ukočene. Vojnici poskidaše šlemove i stadoše se krstiti.

Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ

ka njemu, ali korak mi je nesiguran, kolena mi se podlamaju, visoka divizma se savija i šiba me po licu i vratu, njen žućkasti polen me guši i nadražuje na kijanje.

Ćopić, Branko - Orlovi rano lete

— s jezom se upita Jovanče, pa diže lampu malo više i baci snop svjetlosti lijevo-desno od sebe. Pred njim se otkriše žućkasti zidovi neke dosta prostrane pećine, nešto malo manje od njihovog razreda u školi. — Lazare, ideš li? — zovnu on šapatom.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti