Crnjanski, Miloš - Seobe 1
joj je svojim žutim rukama stiskao ramena, koja više nisu bila ni onako čvrsta, ni onako lepa, umiljavajući se, svojim žućkastim očima i pljosnatim nosem, golicajući je svojom retkom bradicom, gurkajući je glavom u grudi, kao neki pitomi jarac.
i kukato devojče, baš onakva kakve je Aranđel Isakovič cenio, vrzla se uostalom, i sama pred očima Aranđelovim, žućkastim i mutnim, uvek razrogačenim, saginjući se, dotičući mu se ruke, ali na veliko zaprepašćenje svoga oca, kako izgledaše,
Ćosić, Dobrica - KORENI
Sme li da se raduje? pita očima Nikolu i ne opaža kako se od njenog pogleda mute starčeve još krupne oči sa izbledelim žućkastim iskricama. Ti možeš da znaš, kazuje mu pogledom, a sećanje joj briše osmeh. „Kad te Aćim zove, vrati se.
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
Uz prozor, u naslonjaču, sjedilo je žensko stvorenje bez godina, ogromne vodene glave, s kratkim žućkastim kovrčicama. Uvrh kovrčica tanka crvena mašna. Glava se lelujala u mesečini. To joj je bila sestra.
predosjećao: mirazu te ljepote pridonijeli su svi ostali u porodici; za nju je platila svoj dio i ona lelujava glava sa žućkastim kovrčama.
drugu iz školske klupe, miloj djevojci koja naveče odvodi iz naslonjača na lijeganje sestrinu hidrocefalnu lubenicu sa žućkastim kovrčama, pošto se dovoljno nasunčala mjesečine.
Krakov, Stanislav - KRILA
Ni drhtali više nisu, jer se mišići premorili. Kosa je postala bregom ispaštanja. Gorela je žućkastim plamenom. Između smreka i glogova ležali su ljudi lica zarivenog u kamen.