Crnjanski, Miloš - Seobe 2
I glavna ulica, i poljana pri izlasku iz varoši, bila je prazna. U kolima, pred žućom Isakoviča, te zore, sedela je Ana, žena Đurđeva, visoko, na sicu, uvijena u svoje marame, kao neka bula.
Ćopić, Branko - Čarobna šuma
Sa grane cvjetne pjesma se digla, do Vrapca dobrog ubrzo stigla. I jedne noći, dok Žarko luta sa svojim Žućom tražeći spas, u tuđem kraju, bez topla kuta, odjednom čuše tajanstven glas: „Vi, koje veže drugarstvo vrelo,
Povi se vrba, zaigra listom, otkri se nebo sivo, doleti čaplja i prva kaplja, pred Žućom blesnu živo. Trže se lovac kao od guje: „Spasavaj kožu, eto oluje!“ „Kuda bi, šta bi?!
Sremac, Stevan - ZONA ZAMFIROVA
Među Ciganima odmah na prvi pogled pada jako u oči jedan sa trumbetom, s kosom i bradom žućom i od same trumbete. To je pan Franćišek, brat Čeh, koji je pre nekoliko godina došao sa konzervatorije pravo u Srbiju,